Nalazimo se u blagdanskom razdoblju. Sve oko nas poprima slavljenički ton. Kada se nešto slavi, običaj je da se čestita onome ili onima koji slave. Zanimljivo je koliko malo uopće znamo o čestitanju. Tako se rijetko zapitamo što se smije, što mora, a što ne smije čestitati. Je li način na koji čestitamo uopće primjeren i kakav je bio prije, recimo, sto godina. Običaj čestitanja proizašao je iz dobrih želja okoline i pojedinaca prema osobama koje nas okružuju. Čestitarenje se tako od najranijih vremena pojavljuje kao neizostavan čin božićnog slavlja. Božićno se čestitanje prema staroj hrvatskoj tradiciji iskazivalo u kući među članovima obitelji, a nakon toga i među rođacima, prijateljima i poznanicima, uvijek s izrazima: »Čestit vam bio Bog i Božić i sveto slavno porođenje!«

Iz toga proizlazi da je cilj i smisao čestitarenja širenje radosti i blagostanja u čitavome domu. Ipak, mnogo je prilika u kojima se od čestitanja i ne očekuje drugo nego da bude gesta, izraz bontona, jer gledajući na čin čestitanja s lingvističkog aspekta, riječ je o nizu konvencionalnih izraza. Ipak naš poznati teolog Bonaventura Duda navodi kako u kršćanskom tumačenju međusobnim darivanjem »ljudi nasljeđuju temeljnu božićnu gestu Boga Darovatelja«.

Prije samo 15-ak godina tekst poput ovog bilo je nemoguće napisati. Da stojimo pred vratima velike tehnološko-informacijske revolucije, predviđali su mnogi, ali da će novi mediji u potpunosti preoblikovati kulturološke i tradicijske norme suvremenih društava, tu se tvrdnju uzimalo s rezervom. Danas, pred kraj prvog desetljeća u novom mileniju, promatramo kako se mijenjaju ili nepovratno gube mnogi običaji koje su njegovali naši stari, među inima i - čestitanje.

Prva pomisao na tu plemenitu, toplu i rado prakticiranu gestu asocira na srdačni stisak ruke, poljubac ili zagrljaj bliskih osoba koje međusobno dijele radosne osjećaje vezane uz neki važan događaj u njihovim životima ili određeni blagdan. Mnogi čestitku nazivaju duhovnim darivanjem, osobito ako je upućena iskreno i velikodušno.

Mnoga svjedočenja naših predaka upućuju na zaključak da se božićnom čestitanju oduvijek pristupalo s pažnjom i poštovanjem onih kojima se čestitalo. Poznato je da su pojedini članovi obitelji, najčešće muški, tzv. »betlehemari«, odlazili u »koledanja«, odnosno obilaženja susjednih ili rodbinskih domaćinstava, uz koja su se pjevale božićne pjesme i izmjenjivali darovi. Posebno se njegovala, a ponegdje srećom živi još i danas, tradicija pisanja i slanja poštanskih čestitaka, za koje se pomno smišljao tekst i nerijetko se pazilo na lijep rukopis.

»Čestitarska revolucija« započela je simpatičnim inovacijama poput čestitaka koje sviraju, a nove su norme definitivno uvedene dolaskom SMS i MMS poruka. Gotovo svake godine slušamo o zagušenju telekomunikacijskih mreža o božićnim i novogodišnjim blagdanima. No, i to će uskoro biti korak u zaostatku. U širokoj primjeni već se nalaze tzv. e-čestitke i e-razglednice, koje se šalju elektroničkom poštom i s kojima odjednom možete »riješiti« velik broj primatelja. Čestitke preko Facebooka također su sve raširenije, a videoservis YouTube nedavno je uveo mogućnost slanja videočestitaka.

Nažalost, mogućnost da s nekoliko klikova obavite tu »formalnost« i čestitate Božić desecima svojih poznanika, upućuje na činjenicu da se radosna i iskrena čestitka, kakvu su je poznavali naši djedovi i bake, polako pretvara u puki čin pristojnosti.