Nažalost, predstavljanje Domovinskoga rata u javnosti nije primjereno jer umjesto rezultata znanstvenih radova prevladavaju publicistički prikazi s površnim, odnosno selektivnim i senzacionalističkim pristupom koji se forsira u dijelu utjecajnih medija.«
| »Osvrt na dostupne dokumente iz devedesetih godina prošloga stoljeća upućuje na zaključak da je Domovinski rat jedno od najsjajnijih razdoblja hrvatske povijesti te da generaciji koja je '91. uspjela obraniti, a potom i osloboditi Hrvatsku pripada posebno mjesto u hrvatskoj povijesti.« |
Osvrnuvši se na prvih pet godina rada centra, dr. Nazor kazuje: »Bogata izdavačka djelatnost, organizacija stručnih skupova, javnih tribina, izložaba i promocija te prijeđeni kilometri radi prikupljanja arhivskoga gradiva svjedoče da su djelatnici centra marljivo i ozbiljno radili. I ovom im prigodom zahvaljujem na zalaganju i odgovornosti prema poslu. Ipak, pred nama je još mnogo ozbiljnoga rada, prvo na sređivanju gradiva, jer to je preduvjet ozbiljnomu znanstvenom radu, a potom i na njegovoj interpretaciji. Mladi povjesničari koji su zaposleni u centru, njih osmero, na doktorskom su studiju. Uz pretpostavku da će se oni nastaviti baviti problematikom Domovinskoga rata, smatram to temeljem razvoja centra u solidnu znanstvenu ustanovu.«
O Domovinskome ratu i na stranim jezicima
Posebnu pozornost centar poklanja izdavačkoj djelatnosti, o čemu svjedoči i podatak da su u nešto više od tri godine objavili 18 izdanja. »Neću reći da izdanja centra pružaju konačan odgovor na problematiku o kojoj govore, jer su mnogi dokumenti još uvijek nedostupni, no odgovorno tvrdim da je njihov sadržaj utemeljen na vjerodostojnim izvorima. Jako je važno da se što je moguće više izdanja prevede na strane jezike i tako postane dostupno stranim znanstvenicima. Centar je u posljednje dvije godine posvetio veću pozornost tom pitanju, tako da su nam sada pred završetkom prijevodi na engleski i njemački jezik knjige o Vukovaru i 'Oluji'«, ističe dr. Nazor.
Upravo je centar 2007. godine objavio prvi znanstveni prikaz oslobodilačke operacije »Oluja« u istoimenoj knjizi dr. Davora Marijana, nadopunjenoj prilozima dokumenata koje je priredio pomoćnik ravnatelja Centra za arhivske poslove Mate Rupić. »Ti dokumenti«, svjedoči dr. Nazor, »pokazuju da je 'Oluja' posljedica dugotrajnoga procesa neuspješnih pregovora s vodstvom pobunjenih Srba o mirnoj reintegraciji i nedjelotvornih poteza međunarodne zajednice. Oni su izravan i argumentiran odgovor na pitanje zašto u rješavanju problema okupiranoga područja RH vojna opcija nije imala alternative, zašto hrvatsko vodstvo 'Oluju' više nije moglo odgađati te, napokon, tko je odgovoran za odlazak u izbjeglištvo hrvatskih građana srpske narodnosti uoči i tijekom 'Oluje'. Upravo na temelju dosad prikupljenih dokumenata, dakle s gledišta historiografije, može se ocijeniti da su hrvatski zapovjednici, pa tako i generali Ante Gotovina i Mladen Markač, u pripremi i provedbi operacije 'Oluja' insistirali na poštivanju odredaba međunarodnoga ratnog prava te da je 'Oluja' bila legitimna oslobodilačka operacija, a ne 'udruženi zločinački pothvat radi etničkog čišćenja Srba'. To što je uoči i tijekom 'Oluje', prije dolaska hrvatskih snaga, svoje domove na okupiranom području RH napustilo više desetaka tisuća hrvatskih građana srpske narodnosti, doista je tragedija srpskoga naroda u Hrvatskoj za koju je odgovorna u prvom redu beskompromisna politika dijela vodstva pobunjenih Srba u Hrvatskoj.«
Manipulacije u Veritasovu popisu žrtava
Spominjući još neka od postignuća, dr. Nazor je naglasio: »Mogu istaknuti i da je stručnim te znanstvenim skupovima u organizaciji centra upozoreno na oslobađanje većega dijela zapadne Slavonije već u jesen i zimu 1991. godine, i to većega nego što je to bilo u oslobodilačkoj operaciji 'Bljesak'. O tome se malo znalo u javnosti, a ta je činjenica bila zanemarena i u školskim udžbenicima. Jednako tako, u posljednje dvije godine, u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje, a uz stručnu pomoć našega centra i dakako uz odobrenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, održani su seminari za nastavnike povijesti u školama s temama iz Domovinskoga rata. Nastavljen je i popis poginulih i umrlih na okupiranom području RH. Riječ je, dakle, uglavnom o osobama srpske narodnosti, a analiza popisa 'Dokumentaciono-informacionog centra Veritas', koji u Beogradu vodi Savo Štrbac, upozorila je na pogreške u Veritasovu popisu, koje očitu nisu slučajne. Sukladno tomu, uz znanstveno usavršavanje i nastavak rada na sređivanju gradiva, očekujem da ćemo u suradnji s Upravom za zatočene i nestale Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti ubrzo završiti popis poginulih osoba u Domovinskome ratu. To smo dužni, ne samo zbog pijeteta prema svakoj žrtvi, nego i zbog sprečavanja manipulacije brojem žrtava, kao što se to činilo, i još se čini, sa žrtvama Drugoga svjetskog rata. Podržavajući načelo da treba kazniti sve počinitelje zločina, bez obzira na to kojoj su strani pripadali, ističem da su dokumenti u centru dostupni svima koji rade na tome odgovornom poslu. Podsjećam da najmanje 140 masovnih grobnica u Hrvatskoj svjedoči o zločinima srpskih snaga u Domovinskom ratu i da mnogi zločinci još nisu privedeni pred lice pravde.«
Potrebna rasprava o dostupnosti dokumenata
Budući da djelovanje centra velikim dijelom ovisi i o suradnji s državnim, društvenim i javnim institucijama, dr. Nazor se osvrnuo i na to pitanje kazavši da je u načelu zadovoljan suradnjom sa srodnim ustanovama, iako smatra »da bi ona trebala biti intenzivnija i da bi se trebali posvetiti zajedničkim projektima, ali i da bi gradivo hrvatske provenijencije trebalo biti dostupnije za potrebe znanstvenoga istraživanja«. »Bojim se da ćemo o tome pitanju morati uskoro otvoriti raspravu, jer nije dobro ako će znanstveni radovi ili pisanje doktorskih radnja s temama iz najnovije povijesti trpjeti zbog krutosti birokracije ili nerazumljivih ograničenja«, kazao je.
Upitan postoji li u hrvatskome društvu interes za objektivnim prikazom događaja iz Domovinskoga rata, dr. Nazor je odgovorio: »Dakako! Mišljenja sam da za znanstveno istraživanje toga razdoblja postoje dobri preduvjeti jer, uz naš centar, to razdoblje proučavaju i kolege na Hrvatskom institutu za povijest, kako u Zagrebu, tako i u Slavonskom Brodu, potom na Institutu za društvene znanosti 'Ivo Pilar', na Filozofskom fakultetu i Hrvatskim studijama, te na Hrvatskom vojnom učilištu i drugim ustanovama. Sukladno tomu, ako se uzme u obzir da je od završetka rata prošlo, za historiografiju relativno kratko vrijeme, možemo biti zadovoljni dosadašnjim rezultatima hrvatske historiografije. U nekoliko kapitalnih djela o pobuni Srba u Hrvatskoj, ulozi JNA u agresiji na RH te stvaranju suvremene hrvatske države i oslobodilačkim operacijama hrvatskih snaga postavljen je vrlo utemeljen, znanstveni okvir događanja u Hrvatskoj u devedesetim godinama prošloga stoljeća. Uz nuždan oprez zbog dijela gradiva koje znanstvenicima još uvijek nije dostupno, vjerujem da se dobivena slika o agresiji Srbije, odnosno JNA i srpsko-crnogorskih postrojba na RH, ne može promijeniti. Nije sporno da je bilo nepromišljenih izjava hrvatskih dužnosnika, pa i zločina koji su počinili pripadnici hrvatskih postrojba, no pritom je očita razlika između planskoga djelovanja i incidenta. Srebrenica i 'Oluja', kada se pogleda na broj ubijenih civila i zarobljenika, primjer su te razlike.«
»Na Knin palo 'između 200 i 300 projektila'« Da se među vrijednim povijesnim dokumentima koje centar obrađuje nalaze i važni dokazi koji su, posebno u kontekstu haških procesa, itekako aktualni i danas, svjedoči i primjer dokumenta Glavnoga štaba Srpske vojske Krajine (SVK) o topničkom djelovanju Hrvatske vojske na Knin u jutarnjim satima 4. kolovoza 1995, koji je predstavljen javnosti krajem prošle godine. »Riječ je o 'obavještajnoj informaciji', poslanoj brigadama SVK-a, Glavnom štabu Vojske Jugoslavije i Glavnom štabu Vojske Republike Srpske u BiH, a naš centar posjeduje informaciju koju je zaprimila '11. pešadijska brigada', u sastavu 21. kordunaškoga korpusa SVK-a. Vjerujem da o tome je li granatiranje Knina bilo prekomjerno i neselektivno taj dokument govori jasnije od bilo kojega dokumenta hrvatske strane na kojem insistira tužiteljstvo Međunarodnoga kaznenog suda u Hagu. U dokumentu se, naime, navodi da je od početka napada pa do pisanja te informacije - dakle, od 5 do 10 sati ujutro - na Knin palo 'između 200 i 300 projektila različitog kalibra' te da je 'prvi udar izvršen na zgradu Glavnog štaba SVK', a da je kasnije 'vatra prenesena na kasarnu 1300 kaplara, fabriku Tvik, željezničko čvorište te stambene zgrade u podnožju kninske tvrđave (gdje se nalazio stan, odnosno rezidencija Mile Martića, op. A. N.) i drugdje'. Slične podatke pružaju i knjige Marka Vrcelja, tada 'načelnika artiljerije Glavnog štaba Srpske vojske Krajine', i general-majora Milislava Sekulića, načelnika odjela za nastavu i školstvo Srpske vojske Krajine.« |
Površan, selektivan i senzacionalistički pristup
Govoreći o odnosu medija prema Domovinskome ratu, ravnatelj centra je kazao: »Nažalost, predstavljanje Domovinskoga rata u javnosti nije primjereno jer umjesto rezultata znanstvenih radova prevladavaju publicistički prikazi s površnim, odnosno selektivnim i senzacionalističkim pristupom koji se forsira u dijelu utjecajnih medija. Ogledni je primjer takvoga pristupa popularna emisija 'Latinica' koja svojim bombastičnim naslovima privlači pozornost gledatelja, ali u pravilu problematici ne pristupa samo površno i selektivno nego i tendenciozno. Sama činjenica da dosada nije išla 'uživo', govori o profesionalnosti i mogućnosti manipulacije snimljenim materijalom.«
Upitan koliko se i kako uči u hrvatskim školama o Domovinskome ratu, dr. Nazor ističe da to prije svega ovisi o samim nastavnicima. »Sa smjernicama koje su dane u nastavnom planu i programu uglavnom možemo biti zadovoljni. Nasuprot tomu, držim da prikaz Domovinskoga rata u pojedinim udžbenicima povijesti nije utemeljen na rezultatima znanstvenih istraživanja te da učenici iz takvih udžbenika ne mogu dobiti pravu sliku nedavne hrvatske povijesti. Tako da zaista puno toga ovisi o kolegama koji predaju povijest u školama. Zbog toga me raduje što je suradnja centra s nastavnicima povijesti sve bolja.«
Na kraju razgovora dr. Nazor je naglasio da su sređenost gradiva i njegova dostupnost preduvjet za objektivan prikaz Domovinskoga rata. »Jednako tako, želim istaknuti da osvrt na dostupne dokumente iz devedesetih godina prošloga stoljeća upućuje na zaključak da je Domovinski rat jedno od najsjajnijih razdoblja hrvatske povijesti te da generaciji koja je '91. uspjela obraniti, a potom i osloboditi Hrvatsku pripada posebno mjesto u hrvatskoj povijesti. Dakako, Hrvatsku su uglavnom branili Hrvati, ali se ne smije zanemariti doprinos pripadnika nacionalnih manjina u obrani Hrvatske, jer su zajedno s Hrvatima u obrani i oslobađanju Hrvatske sudjelovali i Bošnjaci, Srbi, Mađari, Česi, Rusini, Romi i građani ostalih narodnosti koje žive u Hrvatskoj. Istodobno, primjetno je da odnos prema Domovinskome ratu u medijima nije primjeren njegovoj važnosti i da mnogi još nisu svjesni da su 1991. i 1995. bile sudbonosne godine za Hrvatsku te da je Domovinski rat temelj suvremene hrvatske države.«
