Javna razmišljanja dužnosnika vlasti o štetnosti navodno »povlaštene« prijevremene starosne mirovine nisu opravdana. Postoji 13 skupina povlaštenih mirovina koje bi prve trebalo preispitati, jer nisu rezultat rada niti uplaćenih doprinosa. Država nema pravo prijetiti najugroženijim skupinama zaposlenika.

Javno obznanjivanje ideje o potrebi ponovnoga zakonskog umanjivanja prijevremenih starosnih mirovina za 5% za svaku godinu ranijeg odlaska u mirovinu prije doživljenja godina starosti propisanih za redovitu starosnu mirovinu (60 godina starosti za žene ili 65 godina starosti za muškarce) znači da bi žena koja je prisiljena zbog gubitka posla ili stečaja zatražiti pravo na starosnu mirovinu s navršenih 55 godina života odnosno muškarac s navršenih 60 godina života imali trajno dodatno umanjenje za 25%. Pored toga valja još posebno upozoriti da se prijevremena starosna mirovina može ostvarivati samo ako je ispunjen i minimalni uvjet mirovinskog staža od 30 godina za žene, odnosno 35 godina za muškarce. Dakle, radi se o osiguranicima koji skoro čitav radni vijek imaju pokriven mirovinskim stažem. Kod kvalificiranih radnika i osoba s višom ili visokom spremom u pravilu se događa da imaju više staža od onoga koji se pretpostavlja za njihovu starost. Nažalost, i njih se kažnjava, a teoretičari socijalne sigurnosti i političari govore o »privilegiji« odlaska u tu mirovinu.

Što bi značilo u provedbi ponovno već umanjenje prijevremene mirovine, pokazat će nam neke usporedbe. Prema podacima koji su nam dostupni, broj korisnika prijevremenih mirovina iz sredine 2008. godine bio je 65.448, a prosječna visina tih mirovina iznosila je 1.990,94 kn mjesečno, umanjena još za porez i prirez. Tada je ukupno umanjenje bilo 9% za pet godina ranijeg odlaska. Ako bi se takvo umanjenje povećalo na 25%, možemo si zamisliti kako bi izgledao prosjek prijevremenih starosnih mirovina.

Hrvatska politika »busa se u prsa« kako je posebno brižna i skrbi za socijalnu sigurnost svojih starijih građana i navodno bolja u tome od ostalih balkanskih zemalja na teritoriju bivše Jugoslavije. Međutim, zakonodavna praksa pokazuje upravo suprotno kad se radi o starosnim i prijevremenim starosnim mirovinama, pa valja na to podsjetiti.

U Federaciji Bosne i Hercegovine muškarcu se prijevremena starosna mirovina umanjuje za 1% za svaku godinu ranijeg odlaska u mirovinu prije navršenih 65 godina starosti a ženi se umanjuje za 0,5% za svaku godinu ranijeg odlaska u mirovinu.

U Republici Srbiji nije predviđena mogućnost ostvarivanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu. Međutim, dobne se granice starosti propisane za starosnu mirovinu mogu smanjivati osiguranicima kojima se mirovinski staž računa s uvećanim trajanjem, i to se smanjuje po jednu godinu starosti u slučaju ako se:

- za svake 3 godine provedene na radu na kojem se provedenih 12 mjeseci računa u staž kao 14 mjeseci;

- za svake 2 godine i 6 mjeseci provedeno na radu na kojem se provedenih 12 mjeseci računa u staž kao 15 mjeseci;

- za svake 2 godine provedene na radu na kojem se provedenih 12 mjeseci računa u staž kao 16 mjeseci;

- za svaku 1 godinu i 6 mjeseci provedenih na radu na kojem se 12 mjeseci računa u staž kao 18 mjeseci.

Ipak, snižavanje tih starosnih granica može ići maksimalno do najviše 53. godine starosti. Iznimno za žene može to smanjenje ići do 50. godine starosti, ali samo u slučaju kada se radi o radnom mjestu na kojem se za jednu godinu i šest mjeseci provedenih na radu staž osiguranja za provedenih 12 mjeseci računa 18 mjeseci. To je povoljnije nego u Hrvatskoj.

Republika Crna Gora nema prava na prijevremenu starosnu mirovinu, ali zato pravo na starosnu mirovinu počevši od 1. I. 2008. može ostvariti muškarac s navršenih 62 godina i 6 mjeseci starosti, odnosno žena s navršenih 57 godina i 6 mjeseci starosti. Za oba spola potreban je minimalni staž osiguranja 17 godina i 6 mjeseci. Ta se starosna granica idućih godina postupno povećava uz istodobno smanjivanje potrebnoga mirovinskog staža, sve do 2013. godine kada će za pravo na starosnu mirovinu biti potrebno 65 godina života (muškarac) odnosno 60 godina (žena) i uz uvjet da se ima ostvareno najmanje 15 godina mirovinskog staža. Te se dobne granice starosti također mogu snižavati u slučajevima kada se staž osiguranja računa s uvećanim trajanjem, slično kao i u Srbiji, ali ipak uz neke razlike. To snižavanje starosti dopušteno je u ovoj 2008. godini do 52 godine i 6 mjeseci starosti. Dakle, također povoljnije nego u Hrvatskoj.

U Republici Sloveniji nije predviđena mogućnost ostvarivanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu. Međutim, valja kao posebnost naglasiti da Slovenija jedina dopušta ostvarivanje prava na tzv. »državnu mirovinu«, koju može ostvariti svaka osoba koja ne ispunjava uvjete za neku drugu mirovinu niti neku inozemnu mirovinu, a koja ima stalno prebivalište u Sloveniji i kojoj osobni prihodi ne prelaze propisani imovinski cenzus, sve pod uvjetom da ima navršenih 65 godina života i da je između 15. i 65. godine života prebivala najmanje 30 godina u Sloveniji. Visina te državne mirovine iznosi za sve jednako, a to je 33,3% od najniže mirovinske osnovice utvrđene za Sloveniju.

Nakraju valja još napomenuti da u Hrvatskoj u istom promatranom razdoblju (sredina 2008. godine) postoji 178.919 korisnika mirovina ostvarenih pod povoljnijim uvjetima i da prosjeci njihovim mirovina, ovisno o tome o kojoj se skupini radi (ima ih 13) iznosi od 2.530,41 do 9.875,39 kn mjesečno. Njih politika, a niti njezini dužnosnici, ne spominje, što znači da se ponaša prema njima kao da su »svete krave«, iako bi se s obzirom na broj korisnika i njihove prosjeke mirovina mogle ostvariti daleko veće uštede u proračunu.