Dobra i kvalitetna bračna svađa mora biti pravedna. Ona ne smije služiti jednom, nego objema bračnim partnerima. Od nje treba da imaju koristi oboje, a ne samo jedan bračni partner. Ona mora na ravnopravni način omogućiti i jednom i drugom da preko nje zadovoljavaju svoje potrebe. Dobar dio bračnih konflikata i svađa imaju svoje uzroke upravo u neravnopravnosti i nepravednosti međusobnog prilagođivanja.

Bračni partneri su zasebne ličnosti i svaki od njih ima određenu viziju sebe, želi zadržati o sebi dobro mišljenje, sačuvati vlastito dostojanstvo i samopoštovanje. Svaki od njih ima potrebu da mu to drugi potvrde i da mu to okolina prizna. Dobra i kvalitetna bračna svađa mora omogućiti da to zadrži i u toku svađanja. To vrijedi za oba bračna partnera. Međutim, ako jedan od njih koristi drugoga da takav doživljaj sebe, ma da i ne odgovara stvarnosti, učvrsti, imamo narcističko korištenje bračnog partnera. Kvalitetna bračna svađa mora to omogućiti, a ne rušiti, ali i onemogućiti da se to koristi na račun drugoga. Dakle, u braku se može svađati ali bez obezvređivanja drugoga, bez iskorištavanja bračnog konflikta za naglašavanje i dokazivanje često sumnjivih vrijednosti jednoga partnera. Bračna svađa mora biti iskren, pošten i otvoren oblik međusobnog suočavanja uz poštivanje partnerove ličnosti i bez isticanja vlastitih prednosti. Iz nje i jedan i drugi moraju izići s očuvanim samopoštovanjem i jednakim doživljajem vlastite vrijednosti.

Da bi dobra i kvalitetna bračna svađa bila pravedna i ravnopravna, ljudska i nevrijeđajuća, ona mora omogućiti i jednom i drugom bračnom partneru da uoče i prepoznaju međusobno iskrivljeno doživljavanje sebe i partnera. I jedan i drugi trebali bi prepoznati moment kada se u njihovu svađu uključuje netko »treći« s kojega jedan i drugi prenose i dodaju ono što bračnom partneru ne pripada. Sama činjenica da misle na tu mogućnost čini ih pravednijim i omogućuje osvještavanje podsvjesnog iskrivljavanja međusobnog ponašanja. Upravo je to prilika da se bolje međusobno upoznaju i na planu međusobnog doživljavanja.

Kada povisimo ton, kad nam bračni partner počinje »ići na živce«, kad postanemo prema njemu »alergični«, a ne vidimo opravdanje takvo našeg ponašanja u onome što se u toj situaciji događa, tada trebamo na to pomisliti i o tome razgovarati, a ne nastaviti bez kontrole i analize s takvim reagiranjem. Samo takav pristup bračnoj svađi i našem ponašanju u njoj može je učiniti pravednijom, ljudskijom i ravnopravnijom. O nama dakle ovisi hoćemo li bračnu svađu i konflikt zajedno iskoristiti za razvijanje kvalitetnijega međusobnog odnosa ili ćemo je učiniti još nerazumljivijom, složenijom i štetnijom.