Zašuti za Hrvatsku!
Hrvatska je tijekom mjeseca lipnja u iznimno kratko vrijeme doživjela dva velika međunarodna priznanja. Prvo nam je došlo tijekom pastirskoga i državničkog pohoda pape Benedikta XVI, i to baš u trenutku kad se pomislilo da ovaj narod nema više snage za okupljanje, za rast, za nadu. No desetci tisuća mladih na Trgu bana Josipa Jelačića, stotine tisuća na Hipodromu, tisuće na ulicama grada Zagreba i nebrojeno mnoštvo koje je susrete pratilo preko medija čuli su poruke ohrabrenja. One su zacijelo pridonijele da na nogama dočekamo i drugo priznanje. Samo pet dana nakon što se Sveti Otac vratio u Vatikan, Europska komisija predložila je Vijeću Europske Unije zatvaranje preostalih četiriju poglavlja u pregovorima s Hrvatskom te da 1. srpnja 2013. naša domovina postane njezina 28. punopravna članica.
Lipanjska Prilika odgovara na dobrodošlicu Europske komisije jednakom mjerom, poručujući Europskoj Uniji, njezinim stanovnicima i svim ljudima dobre volje: »Dobrodošli u Hrvatsku«. Pritom autori predstavljajući hrvatsku politiku, društvo, gospodarstvo, Crkvu i kulturu slijede »recept uzdignute glave«. Nadahnuće za takav pristup dao nam je Sveti Otac koji je još na putu zrakoplovom u Zagreb kazao novinarima: »Europski identitet je svojstven identitet u bogatstvu različitih kultura koje se spajaju u kršćanskoj vjeri, u velikim kršćanskim vrjednotama. Da bi to ponovno bilo vidljivo i učinkovito, čini mi se da je upravo misija Hrvata koji sada ulaze ojačati povijesnost naših kultura i različitosti koje i jesu naše bogatstvo nasuprot svojevrsnom apstraktnom racionalizmu.« Sveti je Otac posebno upozorio da »i Hrvatska svojom poviješću, svojom ljudskom i gospodarskom sposobnošću daje i naravno prima, proširujući na taj način vlastite obzore, i živeći u toj ne samo gospodarskoj velikoj razmjeni, nego nadasve kulturnoj i duhovnoj«.
Benedikt XVI. uspio je i u nečemu što nikome u Hrvatskoj do sad nije pošlo za rukom. Otkrio je da su Hrvati sposobni u ključnom trenutku u šutnji sabrati misli. Najprije su šutjeli mladi na Trgu, a sutradan i čitav hipodrom. Nije to bilo ušutkavanje naroda. Ne, to je bilo mistično uranjanje u otajstvo vlastite nutrine u kojoj je svatko pošao susresti se s Istinom. Tišina je, svjedoče mnogi, urodila plodom: donesene su velike i važne osobne odluke. U ovome »trenutku odškrinutih vrata EU-a« Hrvatskoj je možda više nego euforija potrebna baš tišina, sabranost, uronjenost u kršćanski dio svojega identiteta. Možda je došlo vrijeme da se prestane trubiti za Hrvatsku.
Branimir Stanić
urednik
