U Nizozemskoj se rasplamsava rasprava oko vjerničkog ukopa osoba koje su prihvatile »aktivnu pomoć pri umiranju«. U katoličkoj župi Liempde u biskupiji Herzogenbush na dva je tjedna suspendiran mjesni župnik i za to je razdoblje imenovan njegov zamjenik, jer mjesni svećenik nije želio voditi pogrebne obrede za osobu koja se pristala podvrgnuti eutanaziji, javila je u ponedjeljak 29. kolovoza austrijska agencija Kathpress pozivajući se na nizozemske medije. Pokojnikova je rodbina potražila drugog svećenika koji je pristao voditi sprovod, ali mjesni im župnik nije želio staviti na raspolaganje crkvu. Pokojnik je ipak pokopan sa svećenikom iz druge župe, ali je slučaj podijelio duhove u župi i zatraženo je razrješenje župnika. Dvotjedna suspenzija župnika trebala bi dovesti do smirivanja stanja.

Biskupija se nije izjasnila o tome koji je od dva svećenika ispravno postupio. Premda Katolička Crkva odbacuje eutanaziju, odluka o crkvenome sprovodu u konkretnim je slučajevima prepuštena savjesti i pastoralnom razboru svećenika koji je pozvan razmotriti svaki pojedini slučaj. Ni nizozemski biskupi nisu o predmetu donijeli sud koji bi se mogao smatrati mjerodavnim. Godine 2005. napisane su smjernice koje su imale regulirati to pitanje, ali nikada nisu objavljene. Sve to govori o osjetljivosti pitanja. S jedne bi strane prihvaćanje eutanazije - odgovarajući zakon na tome upravo ustraje - trebala biti slobodna odluka umiruće osobe. Kad bi odluka doista bila slobodna, a k tome je riječ o zadnjoj velikoj odluci u životu, onda bi se njome osoba isključila iz zajedništva vjernika i pogrebni bi obredi bili farsa. No otkako je u Nizozemskoj uveden zakon o eutanaziji, neprestano stižu izvještaji o novim oblicima okrutnosti, tj. o različitim pritiscima na umiruće, koji su ionako u pravilu izloženi teškoj patnji, pa se s pravom može postaviti pitanje o stupnju slobode u času donošenja kobne odluke. (A. K. A.)