»Iskazujem svoju otvorenost i radnici mi dolaze s najpovjerljivijim problemima jer su svjesni da ih neću gledati kao stroj, nego kao osobu koju Isus ljubi.«

U središtu Stuttgarta, uz glavni trg Schlossplatz nalazi se u prekrasnom zdanju sjedište »Commerzbank« za pokrajinu Baden-Württemberg. To je najjača njemačka banka, s više od dvanaest milijuna privatnih klijenata. Jedan od čelnih ljudi te banke, član uprave je i mladi Hrvat Mario Perić. U njegovoj ingerenciji je golemi kapital, a vodi tim od 40 direktora.

»Rođen sam 4. lipnja 1977. ovdje u Stuttgartu od oca Kreše i majke Ljubice koji su u Njemačku došli iz Hercegovine, malog mjesta Tihaljina. Ovdje sam pohađao osnovnu i srednju školu, izabirući već s 15 godina stručno pripremanje za bankarsko zanimanje. Započeo sam studij na Ekonomskom fakultetu u Stuttgartu gdje sam bio tri godine, onda godinu u Frankfurtu i diplomirao na Sveučilištu 'Maximilian' u Münchenu. Nakon studija nastavio sam sa specijalizacijom za sektor vrijednosnih papira i 2000. godine postao specijalist za tu vrstu poslovanja i za rad s bogatijim klijentima. Toga časa stupio sam u dubine bankarstva i postao savjetnik za ulaganja. Posao sam radio predano i odgovorno. To su primijetili klijenti banke, ali i naša uprava. Nitko me nije pitao tko sam, nego su gledali i analizirali moj rad. Nakon pet godina postao sam jedan od najuspješnijih savjetnika. Uprava mi je ponudila daljnja školovanja, a nakon toga mjesto člana uprave 'Commerzbank'. Riječ je o banci koja broji više od 1.300 filijala po Njemačkoj, s više od dvanaest milijuna privatnih klijenata. Banka je jaka u Zapadnoj i Istočnoj Europi. Zbog privatnih klijenata je najveća njemačka banka i na strateškoj razini jedna od najvažnijih banaka čitave Europe.«

Upitan tko mu je pomogao u usponu, rekao je: »Svatko tko je spreman odgovorno raditi može uspjeti. Njemačka je zato u mojim očima izvrstan primjer. Ipak, određene poteškoće postoje. Najteže je kad se zbog mladosti sumnjivo gleda na stručnost. Neki jednostavno teško povjeruju da mlad čovjek može biti dostojan tako visokih zadaća. Očekuju iskusne ljude s više od pedeset godina. U mom slučaju rad i znanje bili su jedini kriterij. Nitko me nije pitao tko sam i odakle sam. Ovaj sustav ne podnosi nikakvu korupciju i nikakve laži. Zato je tako i uspješan, a njeguje se već stoljećima.«

Ponosan sam na hrvatske radnike

Na pitanje koliko mu vjera pomaže u svakodnevnom životu, Perić je nedvosmisleno kazao: »Ne mogu zamisliti život, ali ni posao bez vjere. Svako jutro u svome uredu prije posla izmolim krunicu Božanskog milosrđa i preporučim se Isusu Kristu i Gospi. Uz to, svako jutro čitam odlomak iz Svetoga pisma. Tu crpem savjete i snagu za predstojeći dan kako bih na kršćanski način mogao odgovoriti zahtjevnim zadaćama. Trudim se činiti isto i u vlastitoj obitelji. Zajedno sa suprugom Kristinom i starijom kćerkicom Miom redovito molim i objašnjavam im da je to jedini način da dođemo željenome cilju. Matea je tek prohodala. Molitva i euharistija, vjera u Krista i nauk Crkve su mi najveća inspiracija. Da nema toga, čini mi se danas, ne bih se mogao pokrenuti na posao. Često se sjetim i očevih savjeta kad mi je govorio: 'Trudi se da kući i obitelji uvijek doneseš čiste ruke!' Eto, tako ja gledam na život...«

Na pitanje što radi u hrvatskoj katoličkoj zajednici, posvjedočio je: »Predsjednik sam i župnoga vijeća. Ništa mi nije teško učiniti za zajednicu. I nisam sam. Puno je mlađih ljudi koji se oduševljeno uključuju u sva zbivanja. Ovdje stasa novi val mladih i sposobnih Hrvata. U banci je 15 zaposlenika Hrvata i jednom riječju, ponosan sam na njih. Daroviti su to ljudi, časni i odgovorni. Niče čvrsta generacija dubokih kršćanskih korijena. Životno iskustvo stekli su kroz muke svojih roditelja gastarbajtera i postali jaki karakteri spremni na životnu borbu, na poslovnom i obiteljskom planu. Njeguje se tu onaj ponos, ono dostojanstvo koje samo naši ljudi mogu razumjeti.«

Na prvom mjestu mi je Bog, pa obitelj te posao

»Sretan sam«, kazao je dalje, »što u svemu osjećamo potporu Crkve, naših svećenika koji ovdje djeluju. To je prava sreća i blagoslov za nas iseljenike, jer samo uz Crkvu možemo očuvati vjeru, ali i korijene našega hrvatstva. Samo Crkva ima naše povjerenje. U njezinom okrilju pokušat ćemo i organiziranije djelovati, posebno povezujući mlade intelektualce ovdje, u domovini i svuda po svijetu. Treba nam Božji blagoslov, jer bez toga svi klubovi, pa čak i dobre ideje će propasti. Povezanost je nužna i to se ne uči na fakultetu. Najbolje odluke donose vjernici, jer njihova odluka ne može biti uvijek samo ekonomska, nego duhovna i humana. Bilo bi lijepo umrežiti intelektualce koji imaju slične odgovornosti, ali još važnije i slične ideale. Svijet sve manje trpi silnike. Traže se ponizni i slobodni ljudi otvoreni Duhu Svetomu.«

»Nedavno sam bio na trodnevnom seminaru bankovnih menadžera gdje je jedina zadaća razmišljati o samome sebi. Ponudili su nam upitnik s deset najvažnijih prioriteta u životu. Ja sam odredio svoje prioritete: na prvom mjestu mi je Bog, pa obitelj te posao. Ostalo je manje važno... No, u svakidašnjici je često drukčije. U tim sam trenucima nesretan. Pritisak je velik, pa čak ni na godišnjem odmoru ne mogu biti slobodan. Tom najvećem problemu sadašnjice pokušavam se suprotstaviti držeći svakodnevnu disciplinu. Na neko vrijeme u danu moram ukinuti i internet da se mogu odmoriti. Moram misliti i na vlastito zdravlje, jer rizici su preveliki. Svjestan sam da se svaki uspjeh mora platiti. Ipak, kad osjetim da Bogu nisam potreban na ovom mjestu ili kad osjetim da u pitanje dolazi moja očinska uloga u obitelji, spreman sam se povući.«

Evanđeoskim štivom tumačim i ekonomske probleme

Mnogi vjernici misle da je izražavanje vjerskih osjećaja na radnom mjestu zapreka, no ne i bankar Perić. »Svjedočenje vjere u svakodnevnom životu, a posebno na poslu, nije nikad mi bila zapreka. Naprotiv, to drugi prihvaćaju sa simpatijom. U najužem kabinetu blizu mi je i jedan menadžer baptist. Redovito se molimo, a u blagovaonici se križamo prije jela. Postupno se našoj jutarnjoj molitvi i razmatranju Svetog pisma priključuje sve više menadžera. Postalo mi jasno da su kroz javno svjedočenje vjere kušnje manje. Kad se u jednom velikom i odgovornom pogonu otvoreno pozicioniram kao kršćanin, automatski sam zaštićen od mnogih niskih neugodnosti. Na taj način pokazujem da postoje vrednote i izvan ekonomije. Iskazujem svoju otvorenost i radnici mi dolaze s najpovjerljivijim problemima, jer su svjesni da ih neću gledati kao stroj, nego kao osobu koju Isus ljubi. Otvorenost u stavovima je nužnost, jer ljudi unaprijed znaju s kim imaju posla. Samo se tako stvara ono najbitnije, a to je povjerenje. Kad smo imali financijsku krizu, mnogi su shvatili da je to u biti bila kriza povjerenja. Zato, vjeru ne tajim. Pred stotinama radnika evanđeoskim štivom tumačim i ekonomske probleme. Tu smo svi na dobitku. Radnici sa mnom razmatraju evanđelje, a onda iskristaliziramo neke misli vodilje za budućnost.«

Mlada i odgovorna Hrvatska treba Europi

Mladima u Hrvatskoj poručio je da »upru oči prema Presvetom Trojstvu, neka se otvore milosti Božjoj čineći ono što na što ih Duh Sveti nadahnjuje. Mora se probiti ljudska skučenost i lijenost, a srca otvoriti slobodi djeteta Božjega. Tradicija i običaji koji sputavaju moraju se prevladati, jer često imaginarni i nerazboriti argumenti priječe napredak. Strah od novosti života valja pobijediti kreacijom i spremnošću na služenje u konkretnim okolnostima, po savjesti i vlastitom nadahnuću. Valja izbjegavati mržnju i neodgovorno etiketiranje. Naši mladi trebaju naučiti opraštati vlastitom narodu i onima koji su mu zagorčali sudbinu. Nije dobro ni na koga se srditi. Neka iskoriste svoje vrijeme, jer pozvani su činiti novu Hrvatsku bogatu kršćanskim vrednotama. U tom procesu nema i ne smije biti mjesta sebičnosti, korupciji i laži. Bog svima daje znanje, a kad ga molimo, dat će nam i mudrost. Pod okriljem Duha Svetoga niknut će nova generacija nositelja društva, pa čak i ona internacionalnog značaja. Kriza se mora iskoristiti za novi početak, za nešto novo što će obnavljati nas i druge oko nas. Čvrsti karakteri potrebni su i Europi. Jedna mlada i odgovorna Hrvatska treba Europi, poručio nam je za svoga boravka i papa Benedikt XVI. Naši studenti, naši intelektualci su među najobrazovanijima na svijetu. Znanja koja posjeduju su velika, ali valja poraditi na praksi specijalizacije, na praksi uskog stručnog usavršavanja. U veliki svijet valja ponijeti ono čime smo mi bogati. Samo Stuttgart s okruženjem je po ekonomskoj moći nekoliko puta jači od naše hrvatske države. Čime taj moćni svijet, uz potrebna znanja i stručnost, možete impresionirati? Ponavljam: samo vjerom, karakterom, dobrotom duše i čistoćom ruku. I ne bojte se, s Bogom se sve može« - zaključio je Perić.