Blaženima je proglašeno pet službenica Božjih iz družbe sestara Kćeri Božje ljubavi u narodu poznatih pod zajedničkim imenom Drinske mučenice: s. Marija Jula Ivanišević, s. Marija Berchmana Leidenix, s. Marija Krizina Bojanc, s. Marija Antonija Fabjan i s. Marija Bernadeta Banja.
| »Pred sudom povijesti pet slabašnih i nezaštićenih žena postadoše jaki heroji i pobjednice, u zaštiti nepovredivosti njihova redovničkog identiteta i dostojanstva žene.« »Može se pobijediti zlo kad se i dopusti da budemo pogođeni, ali ne popuštajući njegovoj prijetnji. Mučenici umiru, ali rascvjetavaju pravu ljudskost. Na pakao koji je načinio čovjek s logorima, gulagom, mučilištima, ratovima, mučenik odgovara prizivom raja, mira među narodima i ljudskoga bratskog zajedništva.« |
Voda iz Drine i pepeo spaljenoga samostana
Nakon izrečene dobrodošlice i pozdravnih riječi, kardinal Puljić je s postulatorom Markom Tomićem zamolio Papina izaslanika da, po odobrenju i nalogu svetoga oca Benedikta XVI, među blaženice ubroji pet službenica Božjih iz družbe sestara Kćeri Božje ljubavi u narodu poznatih pod zajedničkim imenom Drinske mučenice. Potom je kardinal u kratkim crtama prikazao njihove živote, istaknuvši kako ratne g. 1941. nisu htjele napustiti samostan na Palama i bližnje za koje su živjele, te su u prosincu iste godine prihvatile križ krenuvši na križni put koji ih je vodio do mučeništva. Nakon što je kardinal Amato pročitao odluku o proglašenju blaženima, vicepostulatorica s. Marija Ozana Krajačić otkrila je na podiju iza oltara sliku novih blaženica koju je naslikao akademski slikar Ante Mamuša. Završetak obreda proglašenja bio je iznimno znakovit, pomalo i potresan, jer su redovnice iz BiH-a, Hrvatske, SAD-a, Poljske i Brazila u procesiji u nedostatku moći blaženice donijele uz oltar dva svijećnjaka, posudu s vodom iz rijeke Drine, kopije izvornih dokumenata iz arhiva družbe i dobivenih od različitih privatnih osoba, pepeo sa zgarišta spaljenog samostana na Palama i ciborij pronađen na ruševinama porušenog samostana. Znakovita je bila i služba riječi u kojoj su misna čitanja čitana na jezicima novih blaženica: hrvatskome, slovenskom, njemačkom i mađarskom, a molitvu vjernika izrekle su redovnice iz Hrvatske, Slovenije, Austrije, Mađarske, Engleske, Brazila i Poljske.
I današnja je Crkva - Crkva mučenika
U propovijedi je kardinal Amato istaknuo da je mučeništvo pet redovnica družbe Kćeri Božje ljubavi »tragična ali slavna stranica Crkve Katoličke u plemenitom narodu Bosne i Hercegovine«. Potom ga je protumačio dajući mu teološki smisao: »Njihova pobjeda ima značenje mučenika prvih stoljeća, kada su poganski idoli zahtijevali nevine žrtve za nastavak njihova prolaznog i nesigurnog postojanja. Već smo čuli povijest mučeništva. Od 1911. postoji na Palama blizu Sarajeva Marijin dom, samostan katoličkih redovnica, koji vrlo brzo postaje poznat po njihovim djelima ljubavi prema svima, djeci i potrebitima svih jezika i vjera, katolicima, pravoslavnima, muslimanima... I pored toga što su pripadale različitim narodnostima i tradicijama, bile su združene svojim redovničkim pozivom u ljubavi prema siromašnima i potrebnima, živeći kao žive slike Krista Otkupitelja, svog Gospodina i Učitelja... Mučenički je scenarij vječna borba između Boga, izvora zajedništva i života, i neprijatelja Božjeg, stare zmije, izvora neprijateljstva i smrti. U povijesti čovjekovoj često prevladava slijepa mržnja koja traži priliku zatrti ljubav. Divlja borba, uništiti dobrotu i ljubaznost... Pred sudom povijesti pet slabašnih i nezaštićenih žena postadoše jaki heroji i pobjednice, u zaštiti nepovredivosti njihova redovničkog identiteta i dostojanstva žene.«
U nastavku je kardinal Amato aktualizirao njihovo mučeništvo povezujući ga s progonom Crkve od samoga njezina nastanka do novijeg doba:
»Danas Crkva veliča ove svoje kćeri, istinske kćeri Božje ljubavi, koje su svojom mukom pokazale da su ljubav i opraštanje puno jači od mržnje i okrutnosti. Kalvarija njihove patnje postala je Tabor njihove slavne preobrazbe. Dragi vjernici, Crkva je uvijek progonjena. Povjesničari podsjećaju da je prošlo stoljeće, 20. stoljeće, bilo stoljeće mučenika. Progoni u raznim europskim zemljama i u svijetu proizveli su mnoštvo herojskih svjedoka vjere. Crkva pozna i veliča ove svoje neustrašive sinove i kćeri... Nikada kao danas, Crkva Katolička je Crkva mučenika, onih Kristovih svjedoka koji daruju svijetu izvanredni spektakl ljubavi i opraštanja, koja ljubi i moli za neprijatelja.«
|
Zbor od 1.200 pjevača Spektakularnom i impozantnom događaju, uz mnoštvo vjernika odjevenih u živopisne narodne nošnje iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine te brojnih župnih barjaka i zastava raznih država, posebno je pridonio veliki mješoviti zbor koji je pjevao tijekom mise. Bio je sastavljen od 1.200 pjevača iz više od 30 zborova iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske pod ravnanjem maestra Marka Stanušića, voditelja Katedralnoga mješovitog zbora »Josip Stadler« u Sarajevu, uz orguljsku pratnju prof. Danijela Žontara. Glazbeni je ugođaj obogatio i Puhački orkestar vojske Federacije BiH-a, koji je također pratio zbor. |
Beatifikacija je milosni dar cijeloj Crkvi
U zaključnim je mislima istaknuto: »Pet redovnica, danas proglašenih blaženicama, pokazuju da se može oduprijeti zlu, također golih ruku, ojačani samo vlastitom vjerom. Može se pobijediti zlo kad se i dopusti da budemo pogođeni, ali ne popuštajući njegovoj prijetnji. Mučenici umiru, ali rascvjetavaju pravu ljudskost. Na pakao koji je načinio čovjek s logorima, gulagom, mučilištima, ratovima, mučenik odgovara prizivom raja, mira među narodima i ljudskog bratskog zajedništva... Njihovo mučeništvo je poziv razbuditi se iz usnulosti svakodnevnog života i probuditi evanđeosku smjelost blaženstava. Zasluga mučenika nije odmazda u odnosu na njihove progonitelje, nego očitovanje Božje snage koja ulijeva žrtvama snagu trpjeti, opraštati, ljubiti i moliti za svoje krvnike... 'Svijet mučenika' je poziv da se trgnemo iz letargije i reagiramo onim nepobjedivim duhovnim oružjem koje je vjera i ljubav.«
I prinos darova bio je »međunarodni«, bolje rečeno - u duhu katoličkoga zajedništva, jer su sudjelovali vjernici iz župe Granešine, Godinjaka kod Staroga Petrova Sela, rodnog mjesta nove blaženice Ivanišević u Hrvatskoj, te gošće iz Slovačke i Češke.
Na završetku euharistijskoga slavlja vrhovna glavarica družbe Kćeri Božje ljubavi s. Mroczek uputila je svim nazočnima riječi zahvale, posebno istaknuvši: »Beatifikacija naših sestara mučenica milosni je dar ne samo našoj družbi i ovoj mjesnoj Crkvi nego cijeloj Crkvi. Karizmu naše družbe: Ljubav nevidljivoga Boga činiti vidljivom svim ljudima, koju nam je u svetu baštinu ostavila naša Utemeljiteljica, službenica Božja Majka Franziska Lechner, svaka je od njih ostvarivala, daleko od doma i domovine, konkretnim djelima ljubavi prema svima potrebitima, bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost. Zato su primjer vjernosti redovničkome posvećenju i karizmi, odanosti Crkvi, nesebičnoga i samoprijegornoga služenja dobrobiti bližnjega.« Slavlje je završeno pjesmom »Tebe Boga hvalimo« na hrvatskom, slovenskom i njemačkom jeziku i svečanim blagoslovom.
Organizacija je bila besprijekorna, čemu su pridonijeli brojni volonteri, policajci, vatrogasci, medicinsko osoblje i mediji. Toga je dana Olimpijska dvorana doista bila »najveća crkva u Bosni i Hercegovini«, kako se to slikovito izrazio kardinal Puljić.
Prije mise održan je meditativno-glazbeni program u kojemu su nastupili domaći i inozemni izvođači: župni tamburaški sastav iz Novoga Travnika, mješoviti župni zbor iz Sesveta kod Zagreba, vokalno-glazbeni sastavi mladih »Mir« iz Županje i »Zvijezda mora« iz Zadra, »Plamen ljubavi« iz Studenaca, zborovi iz Engleske, Poljske, Albanije i Hrvatske, bračni par Stašić i klapa »Signum« iz Čapljine. Večer uoči beatifikacije, u petak 23. rujna, u crkvi Kraljice svete krunice održano je četverosatno duhovno-molitveno bdjenje.
Cijeli događaj iz sarajevske »Zetre« izravno su prenosile televizijske postaje: bosanska FTV i zagrebačka HTV 2, te više radijskih postaja iz obje države.

