Budući da je »proračunska osnovica« koja se po zakonu utvrđuje Državnim proračunom za svaku tekuću godinu, ali se u stvarnosti ne mijenja, mjerodavna za ostvarivanje ili neostvarivanje pojedinih prava, valja objasniti njezin utjecaj na priznavanje prava na doplatak za djecu i visinu tog doplatka.
Pravo na doplatak za djecu stječe korisnik ako mu ukupni dohodak, ostvaren u prethodnoj kalendarskoj godini, po članu kućanstva mjesečno ne prelazi 50% proračunske osnovice. Proračunska osnovica za 2011. godinu iznosi 3.326,00 kn (takva je nepromijenjena već deset godina, i to od 1. listopada 2001).
Dohodovni cenzus je ukupan dohodak kućanstva, odnosno zbroj dohodaka koje ostvari korisnik doplatka za djecu (u pravilu roditelj) i članovi njegova kućanstva. U to ulaze dohoci od nesamostalnog rada, od samostalne djelatnosti, od imovine i imovinskih prava, dohodak od kapitala, dohodak od osiguranja, od drugog dohotka i drugih primanja, umanjenih za svotu obveznih doprinosa iz primitka, poreza i prireza prema posebnim propisima. Pod drugim primanjima koje ostvari korisnik i članovi njegova kućanstva, podrazumijevaju se mirovine ostvarene u inozemstvu, plaća ostvarena kod poslodavca za rad u inozemstvu, naknade ostvarene zbog njege i skrbi o djetetu, naknade za vrijeme privremene spriječenosti za rad, naknade zbog nezaposlenosti i naknade zbog profesionalne rehabilitacije.
Prema tome dohodak, prema Zakonu o doplatku za djecu jest: plaća ostvarena kod poslodavca za rad u tuzemstvu i inozemstvu, mirovine i drugi dohoci iz prijašnjih odnosa po osnovi rada, dohodak od obrtničke djelatnosti, slobodnih zanimanja, poljoprivrede i šumarstva i od drugih samostalnih djelatnosti, dohodak od zakupnina i najamnina, dohodak od iznajmljivanja postelja, soba i apartmana putnicima i turistima, dohodak od autorskih prava i drugih imovinskih prava, dohodak od otuđenja i davanja na korištenje nekretnina i imovinskih prava, te dohodak po osnovi osiguranja života i dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja.
Dohodak se dokazuje potvrdama isplatitelja tog dohotka ili potvrdom ili rješenjem mjerodavnoga poreznog tijela o ostvarenom dohotku svih članova kućanstva u prethodnoj kalendarskoj godini.
Nakon tako utvrđenih ukupnih prihoda kućanstva utvrđuje se visina dohotka koja pripada po jednom članu kućanstva a svota doplatka za djecu određuje se ovisno o visini ostvarenoga ukupnog dohotka po članu kućanstva mjesečno. Ako tako utvrđeni ukupni dohodak po članu kućanstva mjesečno ne prelazi 16,33% proračunske osnovice, korisniku pripada doplatak za djecu u visini od 9% od proračunske osnovice po djetetu. Ako ukupni dohodak po članu kućanstva korisnika mjesečno iznosi između 16,34% i 33,66% od proračunske osnovice, korisniku pripada doplatak za djecu u visini od 7,5% od proračunske osnovice po djetetu. Ako ukupni dohodak po članu kućanstva korisnika mjesečno iznosi između 33,67% i 50%, od proračunske osnovice, korisniku pripada doplatak za djecu u visini od 6% od proračunske osnovice po djetetu. Zato postoje tri cenzusne skupine, i to:
– prva – ako prosječni mjesečni dohodak po članu kućanstva ne prelazi 16,33% proračunske osnovice (543,14 kn),
– druga – ako prosječni mjesečni dohodak po članu kućanstva prelazi 16,33% (543,14 kn), a ne prelazi 33,66% (1119,53 kn) proračunske osnovice i
– treća – ako prosječni mjesečni dohodak po članu kućanstva prelazi 33,66% (1119,53 kn), a ne prelazi 50% (1663,00 kn) proračunske osnovice.
Ako ukupni dohodak po članu kućanstva korisnika mjesečno prelazi 50% proračunske osnovice, ne priznaje se ili se gubi pravo na doplatak za djecu.
Računica je jasna. Malim porastom dohotka nekog od članova obiteljskog kućanstva (makar samo za jednu kunu), ili samo otpadom jednog člana izvan kućanstva, gubi se ili umanjuje doplatak za djecu. Dakle, malim porastom plaće ili dohotka samo jednog člana kućanstva, a prosječne plaće ipak rastu, može se premašiti visina dohodovnog cenzusa i zato biti umanjena visina doplataka pa čak i izgubiti doplatak. Sve to samo zbog činjenice da se godinama, tj. od 2001, ne mijenja visina proračunske osnovice. Zato zbog činjenice da se svake godine prosjek plaća povećava, kao što se povećavaju i obvezne osnovice osiguranja za plaćanje doprinosa, određeni broj korisnika doplatka za djecu gubi već ostvareno pravo ili im se to pravo umanjuje, a mnogi i ne ostvaruju to kao prvo pravo.
Za usporedbu navodimo da je prosječna bruto plaća za 2007. godinu iznosila 7.047,00 kn, za 2008. godinu iznosila je 7.544,00 kn, a za 2011. godinu iznosi 7.680,00 kn, odnosno neto 5.365 kn. Dakle, povećanje plaće samo za 1% dovoljno je da mnogi mogu izgubiti doplatak za djecu ili biti svrstani u nižu cenzusnu skupinu, jer proračunska osnovica je stalno ista (3.326,00 kn), odnosno dopušteni dohodovni cenzus 50% od te osnovice iznosi 1.663,00 kn, dok se prihodi ipak povećavaju.
Takvo neobjašnjivo zadržavanje proračunske osnovice, čak desetak godina u istoj svoti, ne samo da smanjuje broj korisnika doplatka već i onemogućuje ostvarenje toga prava za nove korisnike. Naravno da to nije u skladu s proklamiranom pronatalitetnom politikom. Šutnja aktualne politike, političkih stranaka i bezbrojnih sindikata potvrđuje da im je skrb za prava siromašnih (a to je sve veći broj naših građana) »sedma rupa na svirali«. Nažalost ni u vrijeme nemilosrdne i već zahuktale predizborne kampanje nitko ne upozorava na taj problem, odnosno propust vlasti vezan uz ničim neopravdanu nepromjenjivost proračunske osnovice.
