– Jeste čuli da je umro Davor? – revni pratitelj osmrtnica Željac pobrine se da nam sve subotnje jutarnje kavice ne budu baš vesele. – »Dečec«, još ni pedeset nije imao... Pamtim ga, kao da je još jučer bio branitelj.

– Je, to je bio pravi čovjek... – nagnut nad čašicu zamišljeno potvrdi Toma, premda je vrlo upitno zna li tko je uopće bio pokojni Davor.

– A jeste čuli da u Hagu sjede »krivi ljudi«? – okrenu Debeli »na veselje«, da prestanemo razmišljati o našim vršnjacima koji već »jedu jogurt sa svetim Petrom«. – Tak' je bar rekel naš predsjednik države, valjda je konačno progledao. Baš sam se poveselil tome!

– Da? A ja se mislio tome malo narugati... – dočekah zanimljivu temu – kad li, napali ga žestoko njegovi »s lijeva«! Prošao skoro ko »bos po Jadrinim broševima«!

– Ha, ha, baš tako je djelovao kad se počeo »ispetljavati«! – vrati se Toma čvrsto u stvarnost. – Prvo se valjda, obodren razdraganim iseljenicima, malo zanio pa »zinuo«. Nije baš zapjevao kao Stipe, ali »zaletio« se... A kad je na nj počela prozivka i hajka »društva za zaštitu Haškoga suda«, onda je počeo odgovarati i tumačiti pa ispali »krivi ljudi« Čermak i Blaškić, oni koji su bez krivnje tamo odsjedili svoje. Još malo, ako ga još malo pritisnu pa predsjednik nastavi »tumačiti«, ispast će naposljetku da je zapravo i mislio to što je rekao, to jest da u Hagu »sjede krivi ljudi« upravo zato što i jesu krivi po svim točkama optužnice, ha, ha ha!

– Baš si duhovit! Brrr... – skiseli nam Željac osmijehe pa osjetih ledenjake oko srca.

– Sve je to u stilu: »Laži, laži, laži me«... – javi se »ledolomac« Debeli. – Tko to radi najbolje? Je l' »prav(edn)i« kad govori o krivima ili ovi na vlasti kad, »nafutrani z masti«, pričaju kak' zapravo godinama nisu znali tko ih, kako i kojim novčekima »podmazuje«!? A ne zaostaju ni ovi iz oporbe, koji još nisu odlučili je l' im u Grazu ili Beču bil crni fond, koji ne bi otkril ni James Bond!

– Sve je to ništa prema najboljem, »vrhu vrhova«, onom »kukuriku-političaru« koji još uvijek, i to samome sudu i sucima, prodaje »mađarsku maglu«, sakupljenu u danu kad ju nitko živ nije vidio! A svojoj akciji »čišćenja mađarskih prometnica« od sporovoznih sad je dodao i tužnu istinu da mu mjesečna primanja ne dosežu ni tisućicu eura... Siroti Rade Münchausen! – Toma sve zna. – Pa tolko i naš »Sejo Plastika« sakupi s praznim PVC-bocama!

– I sad ti vjeruj takvima. I glasuj na izborima. Izaberi »svoga Pinokija«... – tupo će Željac navukavši »lice osmrtnice«. – Znamo da u politici nisu sveci, ali ovo... U foteljama sve sjede krivi ljudi...

– »Dva pravo, dva krivo«, govorila je moja baka dok je štrikala, a sad bi morala plesti samo »s krivima«! »Dva kriva, dva kriva i opet dva kriva«... – nasmija nas Debeli. – Pa, gdje su pravi?!?

– Pa rekli smo to još na početku – zaključih kavicu i raspravicu. – Pravi leže. S Davorom, na Mirogoju.