Nakon mise koju je predvodio u bazilici sv. Petra na završetku prvoga međunarodnoga susreta novih evangelizatora, papa Benedikt XVI. s vjernicima i hodočasnicima iz cijeloga svijeta molio je Anđeosko pozdravljenje. Upravo je tom važnome događaju Sveti Otac posvetio svoj kratki uvodni nagovor. Pojašnjavajući vjernicima da je 15. i 16. listopada u Vatikanu održan »važan susret o temi nove evangelizacije«, koji je završio proslavom mise u vatikanskoj bazilici koju je on predvodio, Sveti je Otac istaknuo da je skup priredilo Papinsko vijeće za novu evangelizaciju. Glavni je cilj bio »produbiti područja obnovljenoga navještaja evanđelja u zemljama drevne kršćanske tradicije, te su istodobno predložena neka važna svjedočanstva i znakovita iskustva«. Na poziv organizatora, Papinskoga vijeća za promicanje nove evangelizacije, odazvale su se mnoge osobe iz cijeloga svijeta, a koje rade na toj misiji koju je još blaženi Ivan Pavao II. jasno pokazao Crkvi kao »žuran i proživljen izazov«. Papa Wojtyla bio je na tragu Drugoga vatikanskog koncila i onoga tko je započeo njegovo ostvarivanje, to jest pape Pavla VI. koji je i sam bio ne samo uporan podupiratelj misija »ad gentes«, to jest različitim narodima na onim područjima gdje evanđelje još nije pustilo korijenje, nego i vjesnik nove evangelizacije. To su, misije »ad gentes« i nova evangelizacija, aspekti jedinstvenoga poslanja Crkve, a vrlo je znakovito što se o njima zajedno razmišlja u listopadu kada se slavi i Svjetski misijski dan, rekao je Papa.

Potom je podsjetio da je i u homiliji na misi najavio posebnu Godinu vjere, koja započinje 11. listopada 2012. godine, točno na 50. obljetnicu otvaranja Drugoga ekumenskog vatikanskog koncila, a završit će 24. studenoga 2013, na svetkovinu Krista Kralja. Sljedećih dana bit će objavljeno i pastoralno pismo u kojemu će biti objašnjeni razlozi, svrha i smjernice te Godine. »Sluga Božji Pavao VI. najavio je sličnu Godinu vjere 1967. u prigodi 19. stoljeća mučeništva apostola Petra i Pavla, i to u doba velikih kulturnih promjena. Držim da je, nakon što je proteklo pola stoljeća od otvaranja Koncila povezanoga sa dragim sjećanjem na blaženoga Ivana XXIII, prikladno podsjetiti na ljepotu i središnje mjesto vjere, nužnost njezina jačanja i produbljivanja na osobnoj razini i razini zajednice, te sve to učiniti ne toliko slavljenički nego ponajprije misionarski upravo u perspektivi poslanja 'ad gentes' i nove evangelizacije.« Kako je u Poslanici Solunjanima napisao sv. Pavao, evanđelje se među njima nije proširilo samo po riječima, već i snagom Duha Svetoga i dubokim uvjerenjem. Zato je tu apostolovu rečenicu Papa iznio kao svoju želju da i današnji misionari - svećenici, redovnici i laici - naviještaju Krista onima koji ga ne poznaju, ili su ga sveli na jednostavnu povijesnu ličnost. »Djevica Marija neka pomogne svakom kršćaninu da bude vrijedan svjedok evanđelja«, završio je Papa.

Čak se 8.000 novih evangelizatora okupilo na susretu u Vatikanu. Među njima su bili predstavnici više od 30 nacionalnih biskupskih konferencija te oko 120 pokreta i udruženja, redovničkih zajednica i skupina. Radni dio skupa u subotu bio je posvećen promišljanjima o različitim okruženjima u kojima se ima ostvarivati nova evangelizacija te razmjeni iskustava pojedinih njezinih nositelja. Skupu su se, između ostalih, obratili njegov domaćin i organizator, predsjednik Papinskoga vijeća za novu evangelizaciju kardinal Rino Fisichella, kolumbijski vojni ordinarij Fabio Suescun Mutis, talijanski publicist Vittorio Messori, osnivačica zajednice »Iesu Communio« koja je posvećena radu s mladima Veronica Berzosa te glasoviti talijanski astrofizičar Merco Bersanelli.

Vrhunac subotnjega susreta bio je susret s papom Benediktom XVI, koji je započeo koncertom talijanskog pjevača Andree Bocellija. Osvrćući se na geslo susreta, »Božja riječ raste i širi se«, Papa je u svojem govoru novim evangelizatorima rekao: »No kakvo tlo susreće Božja riječ? Kao i u ono vrijeme (u vrijeme nastanka Djela apostolskih, iz kojih je preuzeto spomenuto geslo, op. a.), i danas može naići na zatvorenost i odbacivanje, na načine razmišljanja i življenja koji su daleko od traženja Boga i istine. Suvremeni čovjek često je zbunjen i ne uspijeva pronaći odgovor na tolike probleme koja uznemiruju njegov duh, a povezani su sa smislom života i s pitanjima koja niču u dubini njegovoga srca. Čovjek ne može izbjeći ta pitanja koja dotiču njegov vlastiti smisao i smisao stvarnosti, ne može živjeti u samo jednoj dimenziji! A opet, nerijetko biva udaljavan od traženja bitnoga u životu, tako što mu se nudi prolazna sreća, koja ga zadovoljava na čas, no ubrzo ostavlja tugu i nezadovoljstvo.«

No zašto se usprkos takvome stanju u kojemu živi suvremeni čovjek može »sa sigurnošću« reći da Božja riječ i dalje raste i širi se? Tri je razloga ponudio Benedikt XVI. »Prvo, snaga riječi ne ovisi prije svega o našemu djelovanju, o našim sredstvima, o našemu 'činjenju', nego o Bogu koji skriva svoju snagu iza znakova slabosti, koji je prisutan u nježnom jutarnjem lahoru, koji se objavljuje na drvu križa. Moramo uvijek vjerovati u poniznu snagu Božje riječi i pustiti da Bog djeluje!«, poručio je Sveti Otac okupljenima. Drugi razlog je taj što sjeme Božje riječi i danas pada na plodno tlo, a dio plodnog tla su i »novi evangelizatori«. »U svijetu, premda zlo snažnije galami, i dalje ime plodnoga tla«, rekao je Papa.

»Treći je razlog«, nastavio je Papa, »taj što je evanđelje uistinu došlo do nakraj zemlje te mnogi, usred ravnodušnosti, nerazumijevanja i progona, i dalje hrabro otvaraju srce i duh kako bi prihvatili Kristov poziv, susreli ga i postali njegovi učenici. Ne prave veliku galamu, nego su poput gorušičina zrna koje postaje stablom, poput kvasca koje diže tijesto, poput sjemena koje umire radi klijanja.«

Podsjetio je da je prošle godine osnovao Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije, koje je nazvao »dragocjenim oruđem« da bi se otkrilo koja su to velika pitanja o kojima ovise kretanja na različitim društvenim područjima, s ciljem da ono pomogne Crkvi u njezinu poslanju, »nadasve u onim zemljama drevne kršćanske tradicije za koje se čini da su postali ravnodušni, ako ne i neprijateljski raspoloženi prema Božjoj riječi«. Ipak, presudno je da sami navjestitelji, novi evangelizatori, postanu Kristovi učenici. »Ne možemo dati drugima život, a da ne prinesemo svoj vlastiti... Samo po muževima i ženama koji su oblikovani Božjom prisutnošću nastavit će Božja riječ svoje putovanje svijetom i donositi svoj plod«, rekao je Benedikt XVI.