U jednom od prošlih brojeva govorili smo kako smo se nakon ljetnih odmora »nepripremljeni« vratili u svakidašnjicu. Takve nas je dočekao povratak na posao i odmah su nas »zapljusnule« razne obveze. Vrlo rado govorimo da »moramo odmoriti« i da imamo »pravo na odmor«. I to je točno. No, pri tome često zaboravljamo kako je i rad naša obveza, obveza ne samo pojedinca već i svih koji su sposobni i mogu raditi. O obvezi na rad i kulturi rada govorit će i 5. hrvatski socijalni tjedan, koji će se, nakon sedamdeset godina prekida, održati u Zagrebu od 21. do 23. listopada. Socijalni tjedan trebao bi činiti odgojnu ustanovu koja obavlja formacijsku službu vjernika laika, zauzima se za inkulturaciju kršćanske poruke, te ostvaruje plodan susret evanđelja i raznih znanja. Ured za promicanje socijalnog nauka Crkve i društvena pitanja Đakovačko-osječke nadbiskupije te Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK-a organizirali su u proteklom mjesecu treći susret trećeg ciklusa Studijskih dana o socijalnom nauku Crkve. Sam susret i njegova tema - »Kultura rada« - poslužili su kao priprema za 5. hrvatski socijalni tjedan, ali i kao podsjetnik koliko je rad važan za sve ljude.
Studirati znači samo uživati?
Mit o mladim studentima koji svoje slobodno vrijeme žele provoditi neradnički i bezbrižno, zabavljajući se i družeći se s vršnjacima u posljednje je vrijeme naišao na potpunu suprotnost. Od početka 2011. godine povećan je odaziv studenata, ali i srednjoškolaca na ponuđene poslove preko studentskog servisa, kao i zanimanje za volonterski rad.
Razni prehrambeni lanci, kinematografi, pekarnice, kafići u susjedstvu, skladišta tvornica, trgovački lanci, benzinske postaje, pozivni centri i igraonice najčešća su radna mjesta koja mladima nude stjecanje radnih navika, džeparac, ali i iskustvo i socijalizaciju za budući poslovni život u kojemu mogu ostvariti neke od svojih sposobnosti i interesa koji u drugim područjima bivaju zanemareni. Iako mnogi vjeruju da studij i rad ne idu zajedno, postoji i ona manjina koja dokazuje suprotno. Bez obzira na obiteljsku financijsku situaciju, mladi svoje slobodno vrijeme rado ispunjavaju radeći kako bi si vlastitim novcem omogućili kvalitetniji i bogatiji studentski život. Zadovoljstvo korištenja zarađenog novca time je i veće radi same spoznaje da su se samostalan rad te uloženo vrijeme i trud isplatili. Pogrešno je razmišljati da slobodno vrijeme posvećeno privatnim aktivnostima poput zabave, izlazaka, ispijanja kava s prijateljima, šopingiranja i dokoličarenja pruža najkvalitetniju socijalizaciju i omogućuje, u pravom smislu riječi, studentski život kakav navode suvremeni globalni trendovi. Dok su trendovi ponekad gotovo i neostvarivi i usmjereni prema određenim društvenim skupinama, stvarnost u vidu ima širu populaciju, te ostvarive potrebe i mogućnosti.
Volju i želju za radom moguće je ostvariti uz dobar raspored i organizaciju, no pitanje je kolika je stvarna zainteresiranost i potreba s obzirom na to da uvijek postoji i dio mladih koji smatra kako studentske dane treba provesti ljenčareći i zabavljajući se jer nakon njih slijedi radnički život koji nameće sasvim suprotan režim. Njima studiranje i preživljavanje ne predstavlja pravo umijeće i borbu za vlastiti boljitak. Nezainteresirani su i lijeni jer im i okruženje pokazuje da se trud ne isplati, pa prema tome i ne čudi nemotiviranost za rad i usmjerenost prema spajanju ugodnog s korisnim - studiranju i uživanju na grbači roditelja. Srećom da su u manjini!
Cijeli članak možete pročitati u on-line izdanju Glasa Koncila, kao i u novome broju tiskanog izdanja, dostupnog u župama diljem Hrvatske.
Želite li se pretplatiti na više brojeva, možete to učiniti putem interneta ili telefonom na 01/4874 327.
