| »Tako je naša putujuća Gospa obišla mnoge. Dakle, tu je obilazak starih i nemoćnih, zatim rad s djecom, s ministrantima, sve što treba u župi. Više od 200 obitelji u ovih pet godina primilo je putujuću Gospu u svoj dom. Marijina legija ne pomaže materijalno, nego duhovno. Potičemo na molitvu, na druženje obitelji, dakle oni koji se ne nalaze kroz tjedan, mi ih okupimo, s njima molimo«, kaže vijećnica Palaić. |
Biskupija obnavlja duhovno
Na duhovnom području nastoji se učiniti obnova, posebno poslije pustoši koju je ostavio komunizam i ranama u ljudskim srcima koje je donio Domovinski rat. U duhu ideje što bolje pastoralne skrbi obnovljena je Sisačka biskupija. Njoj pripada drevna župa sv. Marije Magdalene koja je smještena u Selima kod Siska. Nastanjuje je oko 2.200 stanovnika, a od toga su većina katolici. Dvadeset i osmi župnik te župe je Mato Sukalić, koji je za župnika u Selima imenovan 2004.
Predstavljajući župu, župnik Sukalić ističe da se sva sela koja pripadaju župi nalaze u krugu od deset kilometara, a to su: Sela kod Siska, Greda i Jazvenik. Župa graniči sa novoosnovanom župom sv. Antuna Pustinjaka u Odri Sisačkoj na jugoistoku, zatim sa župom Žažina i župom sv. Vida mučenika i sv. Nikole na sjeverozapadu. Nalazi se na državnoj cesti Sisak-Zagreb. Od najudaljenije kuće u selu Greda, do kraja drugog dijela župe, sela Stupno i željezničke pruge koja predstavlja graničnu crtu sa župom Odra Sisačka, ima oko 15 km, dakle to je promjer smjera sjeverozapad-jugoistok.
Loša gospodarska politika
»Na području župe živi oko 90% katolika, a što se tiče statistike, ona je slična župama u ruralnim sredinama, pa je tako godišnje dvaput više umrlih nego rođenih«, navodi župnik Sukalić. »Na području župe, odnosno u matice umrlih godišnje ubilježimo oko 50 župljana, dok u maticu krštenih upišemo u prosjeku oko 25 osoba. Posljednjih godina u župi bude 20-ak krizmanika, dakle sakramentu potvrde pristupaju učenici osmog razreda. U župi godišnje 25 kandidata pristupi prvoj pričesti.«
Govoreći o socijalnoj slici župe, župnik Sukalić kaže da generalno gledajući socijalno stanje nije zadovoljavajuće. »Tu djeluje nekoliko samostalnih obrtnika koji praktički preživljavaju i jedva spajaju kraj s krajem. Kako se radi o području gdje ima puno nemoćnih, nezaposlenih i starijih, župni karitas organizira pomoć najugroženijima, ali za većinu starijih još se brinu djeca. Voditelj karitasa Ivan Grubar sa skupinom aktivista, njih 6 do 8, polažu dosta pažnje da u vrijeme blagdana svi budu obdareni nekom pomoći.«
»Nažalost, Domovinski rat uzrokovao je gubitak mnogih radnih mjesta te je cijelo ovo područje zapušteno, a u pogledu državnih investicija i razvojnih potencijala perspektiva je slaba«, kaže župnik i nastavlja: »Rafinerija sve više otpušta radnike, a restrukturiranje te tvrtke ne daje nove šanse, pa tako i Željezara. Teško je gledati mlade ljude koji nemaju posla. Mladi ne vide neku perspektivu, jer se samo po vezama stječe neki posao, i to u području trgovine ili nekih uslužnih djelatnosti. Na području župe nema nekih poduzeća s kojima se može računati na duže staze. To pogađa najviše mlade koji bi tu željeli ostati. Tako mladi većinom odlaze u Zagreb, Sisak, Veliku Goricu i drugdje.
Istodobno, domicilno stanovništvo, koje se do prije 15-ak godina bavilo stočarstvom i poljodjelstvom, već je ostarjelo. Na području župe još je samo nekoliko onih koji se bave stočarstvom, ali baš se ne vide neki veći uspjesi i pomaci koji bi mogli zadržati stanovništvo i osigurati neku pristojnu budućnost. U samim Selima kod Siska nalazi se osmogodišnja škola, koja datira još iz 1771. godine, te područna škola u Gredi za prva četiri razreda.«
Župnik Sukalić navodi da je u župi pastoral već u ustaljenim okvirima. »Tako je organiziran župni i školski vjeronauk, a već pet godina na području župe djeluje Marijina legija sa svojim apostolatom molitve i pohoda obitelji. K tome, u župi se održavaju redovite marijanske pobožnosti pa se na njih okupljaju skupine župljana i po kapelama. Od 2010. djeluje i biblijska skupina koja, čitajući Bibliju, uz molitvu i upoznavanje s riječju Božjom želi produbiti svoj vjerski život. Na taj susret okuplja se od deset do petnaest župljana po skupini. Nekoliko članova župnog ekonomskog i župnog pastoralnog vijeća doista je aktivno u svemu, spremni su se uključiti u sve aktivnosti, i to čine, ali nažalost većina njih nije. Oni aktivni spremni su na sve akcije, počevši od prijedloga u obnovi i pastoralu do košnje trave, uređenja okoliša, s time da preuzimaju obveze i odgovornost za ono što predlože.«
»Župa sv. Marije Magdalene ima dva, a povremeno i tri pjevačka zbora. Tako već pomalo i tradicionalno djeluje veliki pjevački zbor koji okuplja oko 20 članova, pretežno starijih osoba« - navodi župnik Sukalić. »Taj zbor vode Lidija Vužić i orguljaš Vlado Vužić. Tu je još dječji zbor koji okuplja 15-ak članova, a vodi ga vjeroučiteljica Ivanka Klobučar, dok je orguljašica Marija Medved. Za animaciju mladih brine se animatorica Barbara Ceković. Po izlasku generacija ili po potrebi dječji zbor i zbor mladih se spajaju, zapravo to ovisi o generacijama. Tako se u nekim generacijama spajaju, jer u zbor dolaze mladi, dakle oni koji su pred kraj osnovne škole a bili su u dječjem zboru.
Oko uređenja crkve veliku brigu i ljubav, posebno kad je u pitanju kićenje i čišćenje crkve, iskazuje obitelj Majcan. Tu se na osobit način mora istaknuti požrtvovnost i ustrajnost Ane Majcan sa suprugom Zlatkom, koji su spremni uložiti i trud i vrijeme i novac da odu i u Zagreb po cvijeće kako bi crkva izgledala što ljepše i svečanije za liturgijska slavlja.
Što se tiče dolazaka, na nedjeljnim misama za djecu i mlade redovito bude oko 150 vjernika, a na župnim misama je manji broj župljana, zapravo oko 60. No, za veće svetkovine i blagdane bude više vjernika na obje mise. Ohrabrujuće je da se nedjeljom i blagdanima pristupa sakramentu euharistije, pa tako se pričešćuje redovito na misama 50 vjernika. Nažalost, dosta se propušta tražiti sakramente za bolesnike, tako da mnogi umiru bez sakramenta. Vidim da veliki utjecaj na vjerski život ima i nedavna komunistička prošlost, jer su mnogi pripadali toj partiji; a i stara vremena zbog kanoničkog upravljanja tim posjedima. No, ima obitelji koje su vjernički osvjedočene i vrlo aktivne u župnoj zajednici. Iz župe, u suvremenoj povijesti nije bilo ni jednoga duhovnog zvanja. Tek se sada na odlazak u benediktinski samostan priprema jedna djevojka, vjeroučiteljica Natalija Grubar koja je radila u Glini, kći našega voditelja župnog karitasa.«
Obnova objekata je jako spora
Župnik Sukalić ističe da se župa financira ponajviše vlastitim sredstvima, a tome pridonosi i najam za Dječji vrtić »Potočnica« te sredstvima Ministarstva kulture za uređenje objekata koji su pod zaštitom kao spomenici kulture. U planu je i realizacija obnove župne kurije, koja nije pogodna za stanovanje zbog vlage i drugih neodgovarajućih uvjeta. Ministarstvo kulture je započelo s obnovom, ali budući da financijska sredstva slabo dolaze, teško je procijeniti kada će taj objekt biti dovršen. »Dječji vrtić 'Potočnica' u Selima u sklopu je gradskih vrtića Grada Siska, a župni je prostor unajmljen, dakle za taj prostor župa dobiva najamninu. Njega polazi oko 30 djece, a trenutno je u njemu 8 djelatnika. Na neki način sve se spojilo, briga o djeci, zaposlenje djelatnika i najam za župu.«
»Osobno još djelujem i kao vjeroučitelj u Srednjoj ekonomskoj školi u Sisku i u Osnovnoj školi u Selima, na pola radnog vremena« - navodi župnik Sukalić. »K tome pokušavam se ponekad baviti i umjetnošću, slikarstvom kao hobijem koji sam uvijek volio. No, uz sve to osjećam veliki pastoralni problem u pogledu stvaranja aktivne vjerničke jezgre u župi. Naime, većina mladih, nakon krizme, jednostavno napušta aktivni vjernički život u zajednici. Problem je što ne dolaze više na misu, ne uključuju se ni u kakve programe župe, jednostavno rečeno, oni su nezainteresirani. To je svakako povezano i s nužnim pastoralom obitelji, jer često u obitelji nema dovoljno te vjerničke osviještenosti u aktivnom vjerskom življenju. Brine me i sve popularniji suvremeni pastoral 'masa'. Naprimjer, pastoral mladih na okupljanjima mladih pod geslom 'neka se vidi da nas ima!'. No, poslije toga, sve ostane po starom, a to nije dobro za župnu zajednicu ako se mladi ne uključe i ne daju svoj doprinos u daljoj izgradnji te zajednice. Nerazmjer je i u ponudama pojedinih župa, koje možda imaju jaču ekonomsku bazu, jer za potrebe svojih župljana one će moći učiniti mnoge programe okupljanja i pružiti poticaje na uključivanje, za razliku od župa sa skromnijim mogućnostima i kapacitetima. Tako se onda pojavljuje problem u financiranju pojedinih projekata u koje bi se mogli uključiti mladi. Jer oni vide da u pojedinim župama postoje neki projekti, a ne shvaćaju pozadinu i materijalno stanje župe. Unatoč teškoćama, raduje me ipak što postoje ljudi na koje se mogu osloniti u svako vrijeme i koji su svjesni da rade nešto za opće dobro. Nikada kao svećenik nisam htio vezati ljude uz sebe, te da poslije moga odlaska u župi bude nekakav osjećaj da ne može netko doći tko će bolje i uspješnije ostvariti ono što je svećeničko poslanje u radu za Crkvu i Krista. Sretan sam kad bar jedna osoba u mojoj župi s radošću ustraje u svom aktivnom djelovanju za opće dobro, i onda kad nije većini stalo do ničega doli do pasivnog promatranja ili do servisiranja svojih potreba.«
Slađana Palaić aktivna je u pastoralnom vijeću, zatim u karitasu, u Marijinoj legiji i drugim potrebama pastorala u župi. »Rođena sam u susjednom selu Greda i poznajem prilično ovaj mentalitet gdje sam odrasla«, ističe vijećnica Palaić. »Dok je formirano župno pastoralno vijeće, bili smo još pod Zagrebačkom nadbiskupijom, pa tako smo ostali stari članovi koji su zatečeni, a uskoro se pripremaju izbori za novo vijeće. Uz to uključena sam u Marijinu legiju koja ima 9 aktivnih članova te 62 molitvena člana. S ponosom možemo reći da jedna naša članica odlazi u trapističku zajednicu u Češku. U Marijinoj legiji primarno nam je molitva i duhovnost. Tako je naša putujuća Gospa obišla mnoge. Organiziran je obilazak starih i nemoćnih, zatim rad s djecom, s ministrantima, sve što treba u župi. Više od 200 obitelji u ovih pet godina primilo je putujuću Gospu u svoj dom. Marijina legija ne pomaže materijalno, nego duhovno. Potičemo na molitvu, na druženje obitelji; dakle mi okupljamo one koji se ne nalaze kroz tjedan, s njima molimo.
Karitas radi prema svojim mogućnostima. U prosjeku oko trideset obitelji imamo na brizi, no stanje se mijenja. K tome, imamo raznih akcija kad je u pitanju karitas, najvažnije su uskrsne i božićne akcije kad obilazimo starije i nemoćne. Ove ih godine ima 18 koje obilazimo, prošle godine je bilo 23 župljanina koja smo obilazili. Nažalost, tu je pretežno starije pučanstvo. Isto tako skupljali smo plastičnu ambalažu za karitas pa smo time punili blagajnu, dok smo za Dan života okupljali obitelji s djecom do godinu dana. Pokušavamo prilagođavati svoje programe i planove izravnim potrebama u župi.«
Vjeroučiteljica Ivanka Klobučar predaje vjeronauk u osnovnoj školi od prvog do sedmog razreda. »Tu je osnovna škola u samom mjestu koju pohađa do 230 učenika, a u srednju školu učenici idu u Sisak ili u Zagreb«, kaže vjeroučiteljica Klobučar. »Danas su problemi podjednaki u školama, kako u manjim sredinama, tako i u gradu, dakle problem je discipline. No kod nas nije to u takvoj mjeri kao u gradskim školama jer ovo je mala sredina i mala škola i svi se međusobno znaju, pa je to velika prednost. Škola kao institucija i župa izvrsno surađuju, zapravo rade se stanoviti planovi u dogovoru između vodstva škole i župe. Kad su u pitanju dolasci djece u crkvu, tu je problem udaljenosti od središta, tj. od crkve. Brojnu djecu roditelji dovoze u školu; a kad je u pitanju dolazak u crkvu, teško će djeca doći ako roditelji ne dolaze.
U župi skupa s orguljašicom vodim zbor mladih, sada radimo s osnovnoškolcima. Tu su zapravo dva zbora: jedan je veliki zbor, a djecu i mlade smo spojili. Uvijek za prigode pripremimo nešto što će privući vjernike i da se osjeti zajedništvo u našoj župi.
Molitveni sam član Marijine legije koja okuplja i djecu. To je Nazaretska skupina u kojoj su ministranti i djeca. Trenutno imamo 23 ministranta koji se redovito okupljaju i služe oko oltara. Jedna se skupina nâs okuplja sa župnikom u svrhu druženja roditelja i djece, za Božić i Uskrs. Organizirali smo radionice, izrađivali neke predmete koje smo prodavali i za taj novac napravili smo knjižnicu u župi koju postupno uređujemo.«
U poremećenom društvu ne snalaze ni mladi
Barbara Ceković studentica je ekonomije, završila je preddiplomski studij te nastavila dalje diplomski na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. »Manji broj mladih iz moje generacije studira, dok većina njih radi«, svjedoči studentica Ceković. »Nažalost, u crkvu mladi slabo dolaze, a oni koji su tu, oni su redoviti i aktivni u župi. Organiziramo za njih susrete mladih, tako da i krizmanici dolaze na susrete. Nastojimo privući i srednjoškolce. U tom sklopu subotom imamo kateheze za mlade. Trenutačno se pripremamo za susret mladih u Sisku. Za prošlu korizmu priredili smo križni put, pa je u našoj župi boravilo petstotinjak mladih. Župa je aktivna i otvorena kad je u pitanju prijam mladih, bilo da se to organizirana na nacionalnoj ili nekoj drugoj razini. Za skori susret mladih u Sisku okupit ćemo i udomiti stotinjak mladih. Nastojimo ih privući koliko god se može, no čini mi se da su mnogi neodlučni i nezainteresirani. Iznenadila sam se da ni mladima nije jasno što žele i što hoće u životu, koje su njihove životne vrijednosti. Imam dojam da je to sve slika društva, zapravo da su i mladi izgubljeni u društvenom košmaru. To se sve odražava i na dolaske u crkvu. Problem je i taj što mladi odlaze u srednju školu; u posljednje vrijeme sve više idu u Sisak u srednju školu jer grad im ne subvencionira prijevoz, što je prije bilo pa su putovali u Zagreb.«
Među aktivnim vjernicima u župi je Ankica Majcan koja je ondje 41 godinu, otkako se udala. Majka je četvero djece te baka jedanaestero unučadi. »Vodimo svibanjske i listopadske pobožnosti, zatim predmolimo krunicu na različite nakane, najviše molimo za duhovna zvanja«, kaže aktivna župljanka Majcan. »Oni koji dolaze ranije u crkvu, mole krunicu nedjeljom prije mise, a oni koji dolaze kasnije, okupljaju se i mole četvrtkom. Najbolje je od pobožnosti posjećen križni put. U župi se puno toga pokrenulo kad usporedim s onim što sam zatekla prije četrdeset godina. Tada, kada sam tu došla, bile su samo četiri obitelji na misi. Uz to suprug i ja uređujemo crkvu. Pomaže mi nekoliko umirovljenika. Tako sadim svoje cvijeće, a povremeno idem kupovati cvijeće, zatim čistim, brinem se o crkvenom ruhu.« Njezin suprug Zlatko Majcan član je župnoga pastoralnog vijeća i pomaže supruzi u svemu, posebno vodi brigu o uređenju crkve, okoliša.
Zatvaraju se obrti, prazne se kuće
U župnome ekonomskom vijeću je Jerko Siljadi, obrtnik u Stupnom. »Nažalost, obrti se zatvaraju jer sve propada, situacija je jako teška«, kaže Siljadi. »Iz samog mjesta većinom ljudi rade u Zagrebu, mali dio bavi se poljoprivredom. Na neki način kombinira se poljoprivreda uz neki drugi stabilni posao. Puno ih je na socijali, zapravo najveći dio onih koji su sami i nemoćni, koji nemaju nikoga. Imao sam obrt sa sedam zaposlenih, a sada smo dvojica. Sve se to odražava i na stanje u župi, zapravo kod obnove objekata. Nema sredstava i sve se teže župljani odlučuju na izdvajanje za župu. Tako je i nama vijećnicima najčešće ostalo brinuti se o okolišu, o održavanju objekata.«
Župni vijećnik Franjo Palaić umirovljeni je dragovoljac Domovinskoga rata. Komentirajući stanje u župi, ističe da je to stanoviti prosjek kao i drugdje. »Tako od deset do petnaest posto župljana dolazi u crkvu, no nažalost tu je starije stanovništvo pa se svake godine župa osipa, gasi se broj domaćinstva«, kaže vijećnik Palaić. »Nedaleko smo od Siska i od Zagreba, a ima po tridesetak praznih kuća po okolnim selima. Stariji su umrli, kuće stoje prazne. Svake je godine više umrlih nego rođenih, i to dvaput više, a to je zabrinjavajuće. Gradimo autocestu Sisak-Zagreb; ako se ovako nastavi, za desetak godina neće imati tko koristiti taj put.
U župi sam član biblijske skupine koja nas okuplja petnaestak. Svi smo mi čitali Bibliju, ali tu puno toga nije jasno dok stručna osoba to ne pojasni. K tome, član sam župnoga ekonomskog vijeća koje ima četiri člana, a u pastoralnom vijeću su 24 člana. Sastajemo se raspravljamo, donosimo planove za dalji rad i život župne zajednice.«
|
Čuva jedinstvenu umjetnost Velebna crkva sv. Marije Magdalene u Selima kod Siska građena je za vrijeme župnikovanja Matije Šanteka (1752-1811). Za njezinu gradnju zaslužan je bivši selski župnik, a kasnije zagrebački kanonik Baltazar Adam Krčelić (1747-1778). Crkva je dovršena 1765. Spada među najraskošnije crkvene građevine centralnog tipa u Hrvatskoj. Građena je pod utjecajem bečkoga kruga arhitekata te ima stilske karakteristike rokokoa, što je rijetkost na našem prostoru. Crkvu je znatno oštetio potres 1909. pa je popravljana više puta kroz povijest. Zaslugom župnika Vladimira Hrena, koji je ostavio snažan pastoralni pečat u župi, crkva je dobila nov sjaj, otkrivene su freske iz 1765. i 1890. U crkvi su vrijedne orgulje koje je načinio 1777. slovenski graditelj orgulja češkoga podrijetla Joannes Franciscus Jenechek. Nalaze se u svojem izvornom stanju i jedino je cjelovito očuvano djelo toga majstora u sjevernoj Hrvatskoj i proglašeno je organološkim spomenikom kulture. |
