Globalno zagrijavanje ne pretpostavlja nikakav poremećaj, niti krivnju, odnosno eventualnu povezanost s pretjeranim ljudskim aktivnostima. Poremećaj klime, pak, neizostavno uključuje priznanje da je nešto krenulo naopako, ali i optužbu da je moderna civilizacija odgovorna za uočene procese.

Globalni poremećaj klime i globalno zagrijavanje nisu istoznačni pojmovi, niti predstavljaju istu stvarnost. Dok zagrijavanje (warming, Erwärmung) pripada području (geo)fizikalnih znanosti, klimatski poremećaj (climate disruption, Klimastörung) više pripada ekologiji. Za razliku od globalnog poremećaja klime, koji se povezuje s utjecajem naglih klimatskih promjena na prehranu i zdravlje čovjeka, nestašicu energetskih izvora i stanje okoliša, globalno zagrijavanje uglavnom opisuje prosječne temperaturne trendove Zemljine atmosfere koji mogu biti tek prolazne oscilacije, bez potrebe posebnog uvida u njihove uzroke i posljedice. Globalno zagrijavanje je fenomen koji se ne pripisuje isključivo niti djelovanju Sunca, niti djelovanju čovjeka. Uzrok globalnog zagrijavanja tek je rastezljiva znanstvena teorija koja se lako dokazuje ili opovrgava statističkim manipulacijama i eksperimentalnim mjerenjima koja se ne mogu ponoviti. Globalno zagrijavanje zapravo ne pretpostavlja nikakav poremećaj, niti krivnju, odnosno eventualnu povezanost s pretjeranim ljudskim aktivnostima. Poremećaj klime, pak, neizostavno uključuje priznanje da je nešto krenulo naopako, ali i optužbu da je moderna civilizacija odgovorna za uočene procese. Dok je globalno zagrijavanje mjerljiva veličina, klimatski poremećaj sadrži bioetičku i moralnu komponentu. Poremećaj klime dio je opće krize okoliša koja se ne može ignorirati i koja zahtijeva reakciju odgovornih ljudi.

Moralna oluja

Stephen Gardiner, profesor filozofije na Sveučilištu u Seattleu, godinama upozorava na »etičku tragediju« klimatskih promjena. Na stranicama »Yale's Environmental School« (sveučilište za znanosti o okolišu u New Havenu) predstavlja krizu okoliša, uključujući i klimatske poremećaje, kao pravu moralnu oluju (http://e360.yale.edu). Klimatski poremećaj zahvaća tri temeljna etička izazova, odnosno uključuje okolnosti koje se međusobno isprepleću, pojačavaju i konvergiraju: poremećaj je globalni (prostorna dimenzija), međugeneracijski (vremenska dimenzija) i, konačno, opterećen je znanstvenom nesigurnošću i institucijama nesposobnima za prikladne reakcije.

Siromašni, nerođeni i priroda

Moralni paradoks je klimatskih poremećaja, kao i ostalih ekoloških incidenata, da najveću cijenu plaćaju oni koji su najmanje odgovorni ili oni najslabiji. Tako su siromašne nacije najugroženije jer su njezini stanovnici nerazmjerno smješteni upravo u klimatski najosjetljivijim područjima, ali i stoga što ne posjeduju sredstva, poput bogatih, kojima bi umanjili posljedice klimatskih poremećaja. Osim što ne poznaju državne granice, staklenički plinovi ne poznaju ni vremenske granice. Jednom emitirani, štetni plinovi mogu ostati u atmosferi stotinama godina. To znači da sadašnja generacija konzumira prednosti i blagodati »napretka« već danas, a troškove vlastitog ponašanja dijeli i ostavlja nadolazećim generacijama. Štoviše, dok su koristi modernog života prilično nevažne (naprimjer veća i brža vozila, perilica za rublje, klimatizacijski uređaj...), štete mogu biti vrlo ozbiljne, pa i katastrofalne (poplave, glad). S jedne strane zahtjev za komocijom, a s druge strane strah za egzistenciju. Treća je žrtva u »klubu nemoćnih« priroda, živa i neživa.

Recikliranje loših navika

Gardiner podsjeća da je međunarodna klimatska politika zagađena odugovlačenjima, urotama i praznim obećanjima. Usprkos potpisanim sporazumima (Rio, Kyoto), globalna emisija stakleničkih plinova porasla je od 1990. godine za 40%. Postojeće institucije predstavljaju interese samo sadašnje generacije, pa se od sljedećih generacija može očekivati slična napast da brigom samo o vlastitoj komociji i standardu dodatno otežaju »atmosfersku sliku« nadolazećim generacijama. Umjesto otpada, ljudi recikliraju loše navike.

Gardiner smatra da je situacija prilično teška, ali je potrebno prepoznati oblike moralne oluje kako bi se mogle učiniti promjene: »Suočavamo se s dubokim globalnim i međugeneracijskim izazovima kojima sadašnje institucije nisu dorasle. Potrebno je promijeniti kratkoročne ekonomske i geopolitičke okvire koji dominiraju u aktualnim javnim raspravama. Upravo je stoga etika u srži tih problema.«