Iako danas mnogima izgleda da bi riječi »izopćenje«, »ekskomunikacija« i »anatema« pripadale nekome »mračnom srednjem vijeku« u kojemu su se tobože po cijelome svijetu inkvizicijski »proganjale vještice«, čin izopćenja poznat je još u Starome zavjetu, i označava »običaj kojim se (teški) grešnik udaljava iz svetoga područja Božjega vlastitog naroda i time se i službeno-vidljivo izgoni u područje nečistoga i zloga koje je prepušteno srdžbi Božjoj i u koje on kao zao spada« (Rahner, Vorgrimler). U sinagogskom židovstvu izopćenje se razvilo u formalni kazneni postupak sa stupnjevito privremenim isključenjem i razlikovalo se od totalnoga isključenja.

Sveti Pavao izopćenje naziva anatemom, tj. »onim što je propalo u prokletstvo«. »Općenito se čuje da među vama ima bludnosti, i to...