Spas je u »velikoj sestri«
Kažu da nema nepoželjnije osobine za čovjeka od toga da ga se nazove dosadnim. Dosadno je ono što ničim ne može iznenaditi, oduševiti, trgnuti iz svakodnevice. Monotonija. Zato se mnogi radije druže sa zanimljivim, dinamičnim ljudima, a izbjegavaju okorjele dosadnjakoviće. Slično je, zapravo, sa svime u životu, pa tako i s pojmom kriza, koji se uvlači u gotovo sve pore kalendara za 2012. godinu: državne, društvene, kulturne, znanstvene... Taj pojam, neki će reći, toliko je puta posljednjih nekoliko godina pomišljen, izgovoren, napisan... da se svrstao u red životnih dosadnjakovića.
Međutim, kriza, ma koliko se dosadno činilo o njoj razmišljati, još uvijek na sam njezin spomen većinu, ipak, iznenađuje jer plaši, tjera u kut. Okrenu li joj se leđa - nikad se ne može suočiti s njom, a ona i dalje pritišće. Stoga smo joj odlučili u prvoj Prilici godine 2012. pogledati u oči, promijeniti joj okus očajanja i vratiti joj »dostojanstvo« koje joj pripada, a ono čuči u okusu nade. Suator nedavno objavljene knjige Kriza, super, dr. o. Mirko Mataušić, pristao je biti »krizni« mentor čitateljima i u Temi s naslovnice pomoći vjerničkim očima suočiti se s krizom. Ona tek kad se vjernički pogleda prestaje biti dosadna, izlišna tema i ma koliko to trivijalno zvučalo - postaje šansa.
Vjera je, zapravo, dobra »velika sestra« u svijetu, na koji je šape pružio sve zločestiji »veliki brat«. Njoj, vjeri, Crkva je posvetila godinu koja će započeti u listopadu 2012., pa neka nikoga ne začudi što se njezini plodovi nižu na stranicama našeg mjesečnika. O njoj govore sugovornici Oluje mozgova, koje predvodi autor radijske emisije Zašto vjerujem, koji prvi put odgovara na pitanje koje je mnogima postavio. Nadalje o konkretnim potezima vjernika u rješavanju kriza svjedoči i reportaža iz Donje Lomnice, a ne treba zanemariti mišljenja vjernika o pitanju ulaska u Europsku Uniju, koje je detaljno obrađeno perom našega politologa.
Očima vjere, i to kroz kršćanski dvogled, siječanjska Prilika je izoštrila sliku na različitim područjima, od ekonomskih zabluda u najavama socijalnih rezova, zatim književnosti koja predstavlja oduševljeni njemački pogled na Hrvatsku, preko razotkrivanja nepoštene igre u sportskoj retorici, pa sve do zavirivanja u vlastite i tuđe novčanike u rubrici Stilske vježbe. Ovdje valja stati s nabrajanjem, kako bi se izbjegla eventualna dosada. Šteta, jer najzanimljivije možda tek slijedi.
Branimir Stanić
urednik
