Šutnja u duhovnosti sugerira prije svega povlačenje u osamu da bi se molilo, razmatralo Boga i njegova otajstva. U monaštvu šutnja je uvijek značila povlačenje od svijeta no svaki kršćanin, vjernik, koji je ozbiljan u svojoj vjeri, povlači se na neko vrijeme od svijeta kako bi se približio Bogu molitvom u tišini svog srca. Iz takve tišine onda nastaju riječi koje imaju težinu i djela koja mijenjaju svijet.
Šutnja je tako reći prirodni ambijent za riječ i riječ je nezamisliva bez šutnje. Riječ se mora »hraniti« šutnjom.
Šutnja, osim kao jedan izraz ozbiljnog molitvenog života, može imati i negativnu konotaciju. Šutnja naime, ne smije biti kukavičluk kada je u pitanju nepravda. Čovjek se mora zauzimati za one kojima se nepravda čini. Šutnja ne smije biti maska pobožnosti ili postati ignorancija kada su u pitanju oni kojima treba zajedništvo i pomoć. Postoji i nametnuta šutnja kada se nekome oduzima pravo da govori. Drugi vatikanski koncil je prepoznao da javno govoriti znači postati protagonistom u društvu i imati moć nešto promijeniti jer inače šutnja postaje ekvivalent za pasivnost i nemoć. U biti, Drugi vatikanski koncil rezimira cijeli duhovni izazov naše epohe: dovesti vjernike iz pasivnosti u aktivnost, iz šutnje u izražaj, u darivanje sebe, iz tišine u one koji sudjeluju. S druge strane, to sudjelovanje i djelovanje bit će vrlo površno ako ne podrazumijeva i praksu šutnje, molitve, razmatranja i otvorenosti za prepoznavanje Božje prisutnosti i njegovih misterija u skrovitosti duše.
Isus je rekao: »Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!« (Iv 15, 12). Potrebna je šutnja da se prime ove riječi i stave u praksu. Kada je čovjek nemiran ima toliko argumenata da ne oprašta i ne voli. Ali ako uspije smiriti i uspokojiti svoju dušu svaki razlog postaje beznačajan. Istina je da nekada ljudi radije preferiraju buku ili akciju jer je unutarnji mir rizična stvar: rastače gorčinu i vodi do toga da čovjek bolje upoznaje samog sebe što nije uvijek ugodno. Svejedno, tiha srca, ispunjena Duhom Svetim, ispunjena su ljubavlju, a šutnja pred Bogom, osluškivanje Boga, je ponizan, ali siguran put prema vječnoj ljubavi.
