Kako i koliko informacijske strategije utječu na javnost, koja je uloga pojedinih nevladinih udruga, medija i novinara u tome, koliko je novaca uloženo u informacijske operacije, koji su primjeri oblikovanja javnog znanja u BiH-u i u Hrvatskoj, posebice tijekom Domovinskog rata, zašto su bl. Alojzije Stepinac i Crkva u Hrvata bili stalne protuobavijesne mete, - u ovome feljtonu donosimo odgovore na ta i slična pitanja temeljem disertacije dr. Gordana Akrapa »Informacijske strategije i operacije u oblikovanju javnog znanja«, nadopunjene podacima iz drugih vrela. Pod pritiskom javnosti (domaće i svjetske) na izvanrednoj sjednici Predsjedništva CK SKH, održanoj dana 10.12.1989, donesen je prijedlog o sazivanju izvanrednih višestranačkih izbora za Sabor SR Hrvatske. Jedan od ključnih razloga za donošenje takve odluke očekivanje je vrha CK SKH da tadašnja oporba neće biti u stanju polučiti izborni uspjeh zbog kratkoće vremena preostalog za pripremu izlaska na izbore (prema tom planu, izbori su se trebali održati u siječnju 1990).«

Propala operacija međunarodne zajednice »Weststar« u Mostaru, opisana u prošlome broju, koja je na optuženičku klupu pokušala staviti hrvatske izvještajne službe, imala je i svoj uvodni dio, što je potrebno spomenuti da bi se vidjelo kako svaka informacijska operacija vremenski traje puno dulje od samog događaja, tj. ima svoj »prefiks« (pripravu) i »sufiks« (opravdanje). Tako je SFOR-ovu »Weststaru« prethodila operacija »Camp 22«. Riječ je o dokumentu datiranom u lipnju 1997. s oznakom tajnosti i napisanom u ondašnjem Regionalnom centru OESS-a u Mostaru: »Politike u Federaciji i hrvatski elementi odgovorni za destruktivne aktivnosti u sjeverozapadnoj Hercegovini« (Akrap, str. 127).

OESS-bošnjačka operacija »Camp 22«

»Dokument sadrži mješavinu prikupljenih izvještajnih (točnih i netočnih) podataka s nekritičkim tumačenjima sastavljača dokumenta. Osobama, za koje je dan prikaz prikupljenih saznanja, često je dodan niz netočnih tvrdnja s ciljem njihova kompromitiranja. Brojnost netočnih podataka ukazuje na njihovo namjerno dodavanje manjem dijelu točnih podataka s ciljem proglašavanja gotovo svih osoba članovima zločinačke organizacije« (Akrap, str. 127-128). No, istina je ubrzo opet demantirala »senzacionalni« OESS-ov dokument (svi dokumenti tih sadržaja i profila radi što boljeg efekta najavljuju se kao »senzacionalni«, »šokantni«, »povijesni«, »zapanjujući« i sl.) jer su »uskoro objavljeni izvorni dokumenti nastali u Obavještajnoj upravi Armije BiH-a« (Akrap, str. 128) dokazali da je navedeni dokument zapravo protuobavijest nastala kao dio operacije »Camp 22«. Tu je operaciju isplanirao i vodio mostarski centar Obavještajne uprave Armije BiH-a, koji je djelovao pod krinkom nevladine udruge »Agencija za traženje nestalih lica«. »U izradi i ciljanom plasiranju ovog dokumenta u javnost kao i institucije međunarodne zajednice sudjelovao je i Edward Joseph, šef Regionalnog ureda OESS-a u Mostaru koji je smijenjen nakon objave dokumenata koji to dokazuju. Istodobno je smijenjen i Jusuf Jelin, načelnik mostarskog Obavještajnog centra iz sastava Obavještajne uprave Armije BiH-a, koji je bio i vodeća osoba 'nevladine Agencije za traženje nestalih lica'« (Akrap, str. 128).

Spomenuta OESS-bošnjačka operacija imala je nekoliko razrađenih ciljeva, među kojima su: unijeti podjele u hrvatski nacionalni korpus u BiH-u, pokušati utjecati na rezultate lokalnih izbora i smanjiti brojnost biračkog tijela koje inače glasa za HDZ BiH-a, posebno u gradu Mostaru, izvršiti pritisak na međunarodnu zajednicu »da pritisnu političko vodstvo RH i Hrvate u BiH-u na davanje ustupaka o političkim pregovorima o budućnosti BiH-a, sotoniziranjem Hrvata u BiH-u utjecati na javnost i vlasti u RH kako bi se smanjila pomoć koju RH pruža Hrvatima u BiH-u, i kriminalizirati vlasti u RH te izazvati sukob na relaciji RH-međunarodna zajednica« (Akrap, str. 128). Svakako je važno podsjetiti se da su lokalni izbori u BiH-u održani 13. i 14. rujna 1997, neposredno nakon objave dokumenta u »neovisnom« sarajevskom tjedniku »Dani« (rujan 1997, broj 59, godina V, str. 47-64), pokrenutom od Senada Pećanina, i današnje zvijezde hrvatskih medija i televizije. Usputno, nije zgorega podsjetiti se da su mu na početku među »hrvatskim« suradnicima bili Miljenko Jergović i Ivan Lovrenović.

Mefisto u operaciji »Hercegovačka banka«

Otprilike po istome je »kalupu« izvedena operacija »Hercegovačka banka«, kada su 6. travnja 2001. teško naoružane snage SFOR-a po nalogu tadašnjeg visokog predstavnika u BiH-u Wolfganga Petritcha upale u prostorije banke, vjerujući »da je Hercegovačka banka d.d. financijski generator hrvatske pobune u BiH-u« (Akrap, str. 129).

Mediji su po unaprijed dogovorenoj potpori intenzivno pratili tu operaciju koja je ujedinila sve aspekte informacijske operacije: »snažnu demonstraciju vojne moći usmjerenu prema političkim predstavnicima Hrvata u BiH-u, udar na gospodarsko-financijsku instituciju koja je predstavljala okosnicu za većinu građana s područja Hercegovine te snažnu medijsku kampanju (pretjeranim i neobjektivnim isticanjem jednostranog viđenja istine) u početku provođenja akcije, te zanemarivanje i ignoriranje oslobađajućih presuda za osobe optužene da su opljačkale banku« (isto).

Taj je »slučaj«, kao i brojni slični u BiH-u, iskorišten kako bi se u hrvatskoj javnosti razjedinilo hrvatsko biračko tijelo, stvorio animozitet prema Hercegovcima te potaknuo sukob na relaciji Hercegovci-ostali Hrvati. I dok je u ostvarivanju svojih ciljeva donekle razumljivo takvo nastojanje međunarodnih informacijskih centara, teško je shvatljivo ondašnje uključivanje nekih najviših hrvatskih dužnosnika, političara, medijskih i drugih javnih djelatnika u to »Mefistovo kolo«.

Floksule o SKH i Ivici Račanu

Prije nego se prikaže nekoliko ne tako davnih informacijskih operacija u Republici Hrvatskoj u cilju oblikovanja javnog znanja, potrebno je istaknuti jednu iznimno važnu činjenicu, koju donosi dr. Akrap u kontekstu opisa nekadašnjeg apsolutističkog monopola Komunističke partije Hrvatske nad informacijama. Naime, sve do današnjih dana provlači se floskula o nekakvoj silnoj demokratičnosti i zaslugama SKH i njezina onodobnog predsjednika Ivice Račana za višestranačke izbore g. 1991. Najprije treba otvoreno reći da je »pod pritiskom javnosti (domaće i svjetske, op. T. V.) na izvanrednoj sjednici Predsjedništva CK SKH, održanoj dana 10. XII. 1989, donesen prijedlog o sazivanju izvanrednih višestranačkih izbora za Sabor SR Hrvatske« (isto, str. 225). Zatim, danas je potpuno zaboravljen planirani datum izbora jer je »jedan od ključnih razloga za donošenje takve odluke očekivanje vrha CK SKH da tadašnja oporba neće biti u stanju polučiti izborni uspjeh zbog kratkoće vremena preostalog za pripremu izlaska na izbore (prema tom planu, izbori su se trebali održati u siječnju 1990)« (isto, str. 225-226). Predsjednik CK SKH Račan bio je više nego samouvjeren u nastavak komunističke vladavine u Hrvatskoj: »Tuđman nema šanse da vlada u Hrvatskoj i pod uslovom da sada pobijedi - oborit ćemo ga« (Vaso Predojević: »U procjepu: dnevničke zabilješke o razbijanju Partije, Armije i Države«, Dan Graf, Beograd, 1997, str. 42). Također je važno spomenuti, posebice u kontekstu »demokratičnosti« i »demokratske procedure«, da je, »praktički, odluku o raspisivanju višestranačkih izbora u SR Hrvatskoj donijelo najviše partijsko tijelo, a ne za to stvarno nadležna tijela državne zakonodavne i izvršne vlasti: Sabor i Izvršno vijeće Sabora« (isto, str. 226).

Nastavlja se