Obraćam vam se nakon jučer (riječ je o 26. veljače, op. ur.) pročitanog naslova i teksta u dnevnim novinama, a isti se odnosi na Papin intervju i komentar vezan za umjetnu oplodnju.
Nisam znao kome da se obratim, pa pišem vama kao glasilu Katoličke Crkve u Hrvatskoj. Napominjem da sam vjernik oduvijek, Hrvat, živim u braku sa vjernicom, Hrvaticom, i imamo jednog sinčića od tri godine, krštenog i Hrvata. Jedini problem (po gore navedenom intervjuu) je taj što je dijete dobiveno umjetnom oplodnjom i očito ne dovoljno dobro kao ostala djeca. To je zaključak nakon pročitanog teksta. Razlog zbog kojeg smo supruga i ja odabrali taj postupak začeća je moja neizlječiva autoimuna bolest, te je cijeli postupak proveden po preporuci liječnika specijalista neurološkog odjela KBC Zagreb. O navodnoj »aroganciji« koju Papa spominje i koju Katolička Crkva propagira kod nas dvoje roditelja nema govora. Moje je pitanje: Jesmo li mi arogantni zato što smo silno željeli dijete koje, usput, odgajamo u kršćanskim tradicijama? Je li po vama grijeh pružiti našem sinčiću beskrajnu i bezuvjetnu ljubav? Je li naš sinčić dijete koje nije smjelo doći na svijet zbog floskula i srednjovjekovnih stajališta Katoličke Crkve? Otkuda vama iz Katoličke Crkve pravo proglašavati ljude koji su puni ljubavi prema djetetu i životu arogantnim?
Gospodo i dame, ako ih ima, spustite se na zemlju, ovo je 21. stoljeće, svijet ide naprijed, prilagodite se. Izađite iz mračnih rupa srednjeg vijeka, stajališta prilagodite modernom svijetu jer ćete prije ili kasnije postati sami sebi svrha postojanja. Nastavit će se trend koji, htjeli vi priznati ili ne, egzistira, a to je da vam se drastično smanjuje broj vjernika te da vam ljudi sve manje vjeruju.
Moram priznati da me osobno ovakve stvari odbijaju od Crkve, dapače zgrožen sam tekstom koji sam pročitao. Pišem vam ovo kao obični građanin revoltiran time, molim vas da me ne ignorirate, te vas obavještavam da ću ovaj e-mail poslati također svim redakcijama svih dnevnih novina u Hrvatskoj.
Čitatelj H. K.
Na početku našega odgovora moramo izraziti žaljenje što ste povrijeđeni i što ste reagirali iz svoje emocionalne ranjivosti, do koje je zapravo došlo zbog Vaše loše informiranosti, ali i otvorenoga neslaganja sa stavovima katoličkoga naučavanja. Premda nam nakana nije odgovornost prebacivati na dnevne novine koje ste čitali, a koje su Vas dezinformirale ili loše informirale, nadamo se da ste ipak – bez obzira na snažne emocije izražene u Vašem pismu – uzeli u ruke naš tjednik od 4. ožujka u kojemu ste na 4. stranici iz pera našega novinara mogli saznati istinu o temi o kojoj pišete (članak: »Vratiti supružnicima plodnost i dostojanstvo«). Samo dobro informiran čovjek može donijeti dobre odluke i razložno razmišljati, bez obzira na to slaže li se s nekim stavovima (druge strane) ili ne. Jednako tako, bez obzira na težinu pitanja o kojima razmišljamo, ne smijemo ni namjerno ni nenamjerno izvrtati teze kao što se Vama dogodilo pa da umjesto o meritumu same stvari – tj. pitanju umjetne oplodne općenito i njezinoj moralnoj neprihvatljivosti – u prvome planu ističete bezuvjetnu ljubav koji poklanjate svome djetetu, a na koju ono ima pravo, te pokušavate insinuirati da ga Crkva ne bi prihvaćala »jednako« kao i djecu rođenu iz prirodnoga spolnog sjedinjenja muža i žene, što nije istina.
Papa, jednako tako, nije govorio o aroganciji koja bi se ticala roditelja, nego je govorio o aroganciji nekih znanstvenika koji svojim pristupom ne poštuju moralnu dimenziju čovjeka, te je pozvao na »intelektualno poštenje«, ali i na poniznost svih znanstvenika koji neplodnim parovima nastoje pomoći u liječenju neplodnosti. Dakako da se na poniznost pozivaju i neplodni bračni parovi kojima je Papa poručio da njihova neplodnost ne obeskrepljuje bračni poziv, bez obzira na to što znanost još uvijek nije u mogućnosti odgovoriti na želju mnogih da dobiju dijete prirodnim putem. Kao što kao vjernik znate, Crkva uči da svaka tehnička medicinska pomoć kako bi se došlo do začeća djeteta mora završiti tako da se djelovanjem treće osobe poništava ili razara zajedničko roditeljstvo ili začeće postaje tehnički zahvat izvan spolnog sjedinjenja u braku. Zbog toga Crkva – iz poštovanja prema ljudskom dostojanstvu – odbacuje začeće djeteta umjetnom oplodnjom, ali Vi pogrešno tvrdite da bi ona zbog toga odbacivala i Vaše dijete (pišete: »očito ne dovoljno dobro kao ostala djeca«) jer je i Vaše dijete, kao i svako drugo dijete, bez obzira na način kako je začeto – dar Božji i Crkva ga kao takvoga i prihvaća, a Vas i Vašu ženu potiče da ga i dalje odgajate u katoličkoj vjeri, bez obzira na to što ste u ovome času »ušli u nesporazum« glede ispravnog razumijevanja katoličkih stavova.
Papa je jednako tako upozorio i na činjenicu da se neke znanstvenike, posebno s medicinskoga područja, danas svakako želi proglasiti nazadnima i zaostalima. Na taj ste »trik« – koji je odnedavno postao i dio naše (ne)akademske javnosti, očito i Vi nasjeli, pa u pismu pozivate na izlazak iz »mračnih rupa srednjeg vijeka«, na »spuštanje na zemlju« i na prilagodbu 21. stoljeću. No, u pitanjima naravnoga morala i Božjih zakona, a to znate i Vi, Crkva nema »mandat« mijenjati ono što je Bog ustanovio i tražiti prilagodbe, bez obzira na neutemeljene (pa i bezobrazne) uvrede kojima je izlaže dio javnosti koja sebe, bez ikakvoga znanstvenoga, intelektualnoga i moralnoga temelja, proglašava »naprednom«. Bez obzira na te uvrede, Crkva ne može prihvatiti nijedan nemoralni zakon, bez obzira na to koliko on »fingirao« i lažno se predstavljao da ide u prilog čovjeku, a zapravo je duboko nehuman. Odnosi se to i na zakon o umjetnoj oplodnji koju Crkva odbacuje, ali zato potiče istraživanja kojima bi se neplodnim parovima pomoglo da dođu do ozdravljenja i ostvare svoju želju da dobiju dijete. Vjerujte, Crkva brine puno dublje i puno brižljivije o Vašem dostojanstvu, dostojanstvu Vašega braka i Vašega djeteta nego što to čine razni politički, medijski, kvaziznanstveni i ini »dušobrižnici«.
