Kada je nedavno u jednoj televizijskoj emisiji upitan je li zabrinut za budućnost, hrvatski književnik njemačkih korijena Ludwig Bauer odgovorio je: »Onaj tko nije zabrinut za budućnost nije niti odgovoran.« Na taj je način zapravo rekao kako je pitanje zabrinutosti za budućnost pitanje naše odgovornosti. Kršćanski nauk uči nas da se kao kršćani moramo aktivno zauzeti za svijet u kojem živimo, da moramo odgovorno sudjelovati. Upravo to odgovorno sudioništvo znači biti aktivan u zbivanjima u svijetu, brinuti se za izgradnju zemlje te voditi računa o humanom i etičkom momentu u našem djelovanju i životu. Drugi vatikanski koncil nebrojno se puta pokazao kao vrelo mudrosti, pa tako u svojem dokumentu o Crkvi u suvremenom svijetu raspravlja o mnogobrojnim gorućim problemima današnjice. Kao jedan od problema naveden je manjak odgovornosti koji se uvukao u naše društvo. Rješenje koje predlaže Koncil je ponovni stav aktivnog, odgovornog sudioništva – u svijetu i za svijet.

Mladi su nezabrinuti i neodgovorni za svoju budućnost - jedan je od stereotipa u našem društvu koji je netočan i neistinit. Štoviše, mladi pokazuju veliko zanimanje za društvene probleme nastojeći već danas kreirati bolju sutrašnjicu. Školuju se, uče strane jezike, volontiraju te rade preko studentskih ugovora da bi si osigurali bolju egzistencijalnu budućnost.

Svjesni aktualnih društvenih prilika u Hrvatskoj koje uključuju gospodarsku krizu, materijalnu nesigurnost i integraciju u EU-u, vlastitu percepciju budućnosti doživljavaju kao izrazito neizvjesnu. Iako je Vlada RH godine 2003. donijela Nacionalni program djelovanja za mlade radi stvaranja socijalnih, obrazovnih, odgojnih, kulturnih, materijalnih i ostalih uvjeta za njihovu trajnu dobrobit te aktivno i odgovorno sudjelovanje u društvenoj zajednici, strepnja nad budućnosti i dalje je prisutna. Pogled na svijet obilježen im je nesigurnošću što se tiče zapošljavanja i preživljavanja iz čega proizlazi zabrinutost i odgovornost za vlastitu, ali i za društvenu sudbinu. Istraživanje GfK-a o mladoj online-populaciji koje je provedeno 2011. na dobnoj skupini od 15 do 30 godina, pokazuje da oko 50% mladih zabrinjava nedostatak novaca za buduću egzistenciju, 45% nezaposlenost, oko 40% zdravlje (vlastito ili u obitelji) te loša vlast. Od kriminala strahuje oko 25%, a više od 20% od visokim cijenama. Visoka stopa nezaposlenosti je od 30% među mlađima od 25 godina potaknula na štednju, ponajviše za putovanja i odmor te za »crne dane«, hranu i odjeću. Navedeni problemi mladih utječu i na sveprisutan fenomen »produžene mladosti« radi kojeg odgađaju bračni život te napuštanje roditeljskoga doma.

Unatoč stvarnosti koja im nudi više rizika i nesigurnosti nego prilika za bolje sutra, mladi ne posustaju pred problemima modernoga kapitalističkog društva. Naprotiv, optimistično percipiraju budućnost nadajući se da će hrvatsko društvo u nadolazećem desetljeću postati demokratsko, pluralističko, moderno i otvoreno. Velike želje i očekivanja isprepletene su materijalističkim i postmaterijalističkim vrijednostima, kao i borbom za pravednost i jednakost sviju.