Kako i koliko informacijske strategije utječu na javnost, koja je uloga pojedinih nevladinih udruga, medija i novinara u tome, koliko je novaca uloženo u informacijske operacije, koji su primjeri oblikovanja javnog znanja u BiH-u i u Hrvatskoj, posebice tijekom Domovinskoga rata, zašto su bl. Alojzije Stepinac i Crkva u Hrvata bili stalne protuobavijesne mete? - u ovome feljtonu donosimo odgovore na ta i slična pitanja temeljem disertacije. Gordana Akrapa »Informacijske strategije i operacije u oblikovanju javnog znanja«, nadopunjene podacima iz drugih vrela.

»Dakle, našao sam se na raskrižju dilema... gdje god bih krenuo, siguran sam, svagdje bi tražili podatke, saznanja, veze, mikrofilmove i sl., a nitko iskreno ne bi meni pristupio rukom pomoći, ili bar razumijevanja, da mi riješi i pomogne u najosnovnijem. Stoga sam se odlučio doći u Hrvatsku, stupiti u kontakt sa službama sigurnosti, predati se pravosudnim organima, platiti cijenu svojih pogrešaka, iskrenošću pred sobom, pomoći najprije sam sebi. Toga je radi, ova izjava prije svega istinita... Svjestan sam da je kroz iskaz dotaknuta, ponegdje i rasvijetljena moja ili krivična odgovornost drugih osoba, da su u izjavi opisani događaji i činjenja koja nose ponegdje i obilježja teških kaznenih djela. Toga sam svjestan, a što je meni bio motiv i razlog više da u iskazu govorim samo istinu, ne prešućujući ni svoje činjenje, niti meni poznato činjenje drugih« (Radenko Radojčić, Iskaz, VII. dio, od 11. do 13. travnja 1994, str. 240) - završio je svoje višetjednu životnu priču hrvatskim istražiteljima yu-obavještajac, nastavljajući navoditi mnoga imena doista razgranate suradničke mreže u Hrvatskoj:

 

Molba za političkog komesara brigade

 

»LJUBICA ŠOLAJA - za suradnju je tijekom 1993. godine angažirao Slavulj Ljubiša. Bila je predsjednica SDS-a (Srpska demokratska stranka, nap. T. V.) Titove Korenice« (Iskaz, V. dio, od 1. do 6. travnja 1994, str. 126).

»BRUIĆ MIĆO - djelatnik centra SDS Gospić« (isto, str. 127).

»MALOBABIĆ MANE - brat Slavka Malobabića, radi u MUP-u RH« (isto, str. 128).

»VELJKO MIHOVILOVIĆ - znam da je u Zagrebu bio tajnik Savjeta za zaštitu ustavnog poretka Predsjedništva RH« (isto, str. 131).

»VANJA ŠPILJAK - djelatnik INA-e iz Zagreba... Vanja ima visoki čin pričuvnog oficira vojne obavještajne službe« (isto, str. 132).

»VOJISLAV SANTRIĆ - biznismen iz Zagreba« (isto, str. 132).

»ROKVIĆ - djelatnik Obrazovnog centra tadašnjeg RSUP-a, u Svetošimunskoj ulici« (isto, str. 132).

»POTKONJAK MILAN - osobno ga poznajem iz Zagreba. Radio je u 'Generalturistu'« (isto, str. 133).

»BORIS VUKOBRAT - još dok sam radio u tzv. analitičkoj grupi pri Kabinetu predsjednika CK SKH, a što sam ranije kazivao, u setu informacija koje smo dobivali od vojnih služba sigurnosti, Boris Vukobrat spominjao se kao vrhunski suradnik vojne obavještajne službe« (isto, str. 136).

»DMITRAŠINOVIĆ ili MITRAŠINOVIĆ ili sl. - ne mogu se točno sjetiti imena. Znam da je predavač na Visokoj školi unutarnjih poslova u Svetošimunskoj u Zagrebu« (isto, str. 137).

»VJEKOSLAV KOPRIVNJAK - također osobno ga poznajem kao političkog djelatnika u Zagrebu... kasnije mu je to bila ulaznica za diplomaciju« (isto, str. 137)

»SAVIĆ DRAGAN - veza Slavka Malobabića, rodom s Banije... radio u Zagrebu u 'Badelu'« (isto, str. 168).

»MAŠTRUKO IVICA - Radovan Samardžić (tadašnji tajnik Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Saveznog izvršnog vijeća, nap. T. V.) kazao mi je tijekom 1990. godine da je Maštruko molio da mu pomogne pri sređivanju vojnog rasporeda, da bude raspoređen na dužnost političkog komesara brigade. Također, Samardžić je iznio podatak da je Maštruko vezan za obavještajnu službu JNA« (isto, str. 138).

»Čelni ljudi kojima se potpuno vjeruje«

»IVO DRUŽIĆ - bio je unutar CK SKH visoki partijski funkcionar u Zagrebu i CK... Na osnovi nekoliko segmenata i činjenica nedvojbeno proizlazi da je Ivo Družić bio na vezi višim oficirima u sustavu sigurnosti bivše JNA« (isto, str. 138).

»Naime, dolaskom u Banju Luku, gdje sam se sreo s Malobabićem, otišli smo u detašman Odjeljenja, koji je bio smješten u prostorijama poduzeća 'Zrak'. Tu sam zatekao i Milu Klipa, isto pripadnika odjeljenja detašmana,... on je ispričao da je uspio zamijeniti stan u Zagrebu za Banju Luku, da mu je to pomogao Ivo Družić« (Radenko Radojčić, Iskaz, IV. dio, od 29. do 31. ožujka 1994, str. 105).

»...da bi se u Centar doveli čelni ljudi kojima se potpuno vjeruje... na mjesto čelnika Centra SDS Zagreb, krajem g. 1987. postavljen je Kolja Družić, čiji je polubrat Ivo Družić tada bio na politički i drugi način blizak Stanku Stojčeviću. Dolaskom Kolje Družića u Centar SDS Zagreb, Družić je osobno donosio gotovo najvitalniji dio produkcije Centra Stanku Stojčeviću i Slavku Malobabiću... Taj intenzitet kontakata ovih djelatnika iz Centra SDS Zagreb nastavljen je do g. 1990... Stoga je npr. Malobabić pomogao Platiši Slobodanu da promijeni radno mjesto odlaskom u bolnicu 'Sveti Duh', a Škorić Milovanu i Đurđević Zlatku u tadašnju Komisiju za odnose s vjerskim zajednicama IV Sabora. Barišić Ante je pokušavao koristeći Malobabićeve veze s Tintorom iz SID-a SSIP-a (Služba za istraživanje i dokumentaciju saveznog sekretarijata za inostrane poslove, nap. T. V.) dobiti posao u jugoslavenskoj diplomaciji» (isti, Iskaz I. dio, 15. ožujka 1994, str. 9).

»DRAGO DIMITROVIĆ - bio je sekretar Predsjedništva CK SKH. Kada je došao na funkciju; pored čuđenja kako je on izabran na tako visoku partijsku dužnost, bile su prisutne kalkulacije ali i dovoljno argumentirane tvrdnje da je kao direktor PTT-a Split, bio na vezi odjeljenja bezbjednosti VPO-a (Vojnopomorska oblast, nap. T. V.). U vezu je stupio posredstvom oca koji je bio vojno lice, te otud počinje suradnja sa sustavom sigurnosti JNA« (isti, Iskaz, V. dio, od 1. do 6. travnja 1994, str. 139).

»BEKIĆ PERO - jedan od direktora u 'Croatia - osiguranju' u Zagrebu. Vrlo blizak prijatelj Slavka Malobabića. Na vezi ga je držao kao suradnik puk. Budimir Divljaković, a što mi je nedvojbeno kazao Slavko Malobabić... Malobabić mi je spomenuo i Božu Kovačevića iz Centra SDS Zagreb« (isto, str. 140).

»IVICA STRIŠKOVIĆ - već sam ranije spomenuo Striškovića, kao osobu koja je vaninstritucionalno iz SDS Osijek donosila primarne dokumente... Bio je u Republičkoj konferenciji SSOH zadužen za ideološka pitanja... Mene je zamolio g. 1988. da ode u ŠRO (Škola rezervnih oficira, nap. T. V.) bivše JNA, te da se uključi u službe sigurnosti JNA. Ja sam otišao ppuk. Mavrlja Ivi, koji je moju želju realizirao te je Strišković otišao u ŠRO u Bileću, a potom na obavještajni kurs u Pančevo« (isto, str. 142-143).

»MILE PASPALJ - meni je poznato da je Malobabić vrlo često kontaktirao Paspalja, i to tijekom g. 1990. i kasnije. Naime, Mile Paspalj je iz Gline« (isto, str. 144).

»GORAN HADŽIĆ - prema kazivanju puk. Rakočevića, tijekom g. 1993. tzv. predsjednik RSK Goran Hadžić bio je agent Karan Ljubana iz KOG-a (Kontraobavještajna grupa, nap. T. V.) Odjeljenja bezbjednosti RV-a. Pseudonim mu je 'V-5', a što mi je ispričao Čandić Mustafa, major iz KOG-a« (isto, str. 144).

»KOVILJKA ŠIJAN - još dok smo bili u Zagrebu, dakle oko g. 1988, i radili u analitičkoj grupi pri Kabinetu predsjednika (CK SKH, nap. T. V.), meni je Malobabić kazao da dio materijala ili dokumenata dobiva od Koviljke Šijan iz SDS RSUP-a RH« (isto, str. 170).

»DUŠKO EČIMOVIĆ - ja ga poznam još dok je bio stručno-politički radnik u CK SKH. Znam da je u to vrijeme bio prisan sa Slavkom Malobabićem... Tijekom razgovora shvatio sam da je vezan uz SDB Srbije« (isto, str. 146).

Ono što je u više navrata istaknuto u feljtonu, ukratko zaključuje i sam Radojčić: »Vidljive su ustvari dvije bitne činjenice: Prva, da je rukovodni dio CK SKH bio vezan uz sigurnosne službe bivše JNA, i to kroz osobe koje sam ja pobrojao: Družić, Dimitrović, Radman i dr., a što je onda vjerojatno bilo i na nižim razinama, općinama, komitetima i konferencijama SK« (isto, str. 146).

Njegovo je priznanje (tj. pojedini njegovi dijelovi) u više navrata publicirano u nekim medijima i internetskim portalima, ali poradi upoznavanja šire javnosti s relativno nepoznatim podacima iz nedavne hrvatske prošlosti, ali i sadašnjosti, potrebno je povremeno ga se sjetiti. Svakako bi bilo posebno zanimljivo saznati koliki je današnji utjecaj u hrvatskome društvu članova političkih stranaka koji su krajem 80-ih i 90-ih po »partijskoj liniji« na svim razinama bili u Vojnoobavještajnoj službi JNA. Jednako se tako nameće pitanje: Jesu li spremni i svi drugi (ne)spomenuti »spavači«, barem, poput Radojčića, priznati zabludu? Na kraju, temeljem objelodanjenih podataka svi bi se hrvatski rodoljubi trebali prisjetiti riječi pjesme Đani Maršana: »Bože, čuvaj Hrvatsku« - s dodatkom - »od udbaša i kosovaca!«

Završetak