Gledajući sa strane i vodeći se stereotipima nametnutima od strane suvremenoga društva, običan promatrač vrlo lako može stvoriti dojam kako je žena u Crkvi nebitan i posve marginalan čimbenik kojega se ništa ne pita i koji ne obavlja niti jednu važnu ulogu u životu te zajednice. Ipak, pritom se vrlo lako zaboravlja i negira činjenica o svetosti žene kao Božjeg posrednika u nastanku života te čast koju je dobila Blažena Djevica Marija kada je Bog Nju - ženu - odabrao da preko Nje dođe na svijet u obliku svojega jedinorođenog Sina. Gledajući ulogu i važnost žene u životu Crkve - kako kroz laički, tako i kroz redovnički život (premda žene nisu pozvane za svećeničku službu) - nedvojbena je činjenica da bi Crkva bez prisutnosti i požrtvovnosti žena vrlo teško mogla funkcionirati. Žene zajedno s muškarcima čine mistično Tijelo Kristovo, a sve činjenice o njihovoj ulozi u Crkvi donosimo vam u ovom broju u rubrici »Mladi mladima«.

Po njoj je ostvareno ono najveličanstvenije

O položaju, vrijednosti i dostojanstvu žena u Crkvi, ali i društvu, pisao je bl. Ivan Pavao II u svojoj enciklici »Mulieris dignitatem« prigodom Marijanske godine. Uočavajući kako pitanje dostojanstva žene i njezina poziva dobiva sve istaknutije značenje, spominje poruku Drugoga vatikanskog koncila, koja glasi: »Dolazi vrijeme, već je tu, u kojemu se promaknuće poziva žene razvija u punini, vrijeme u kojemu žena osvaja prostor svog društvenog utjecaja i položaja kakva dosada nikad nije imala.«

Pišući o Blaženoj Djevici Mariji, ističe njezino intimno pripadanje spasenjskom misteriju Krista, zbog čega je na poseban način prisutna u Crkvi. Marija je već pri samom činu Utjelovljenja svoju vjeru i osobno potvrdila izrekavši riječi: »Evo službenice Gospodnje.« Premda je taj Bogorodičin odgovor bio predmetom različitih tumačenja, nedvojbeno je njime iskazala svjesnost kako je pred Bogom stvorenje. No što znači služiti? Bl. Ivan Pavao II. ističe kako je Isus također na vrhuncu svoga poslanja rekao da je došao služiti, a ne da njemu služe. Djevica Marija od samoga se početka pridružila Sinu u mesijanskom služenju, a kako je to služenje temelj njegova kraljevstva, tada »služiti znači kraljevati«. Također, poznato je kako je Isus bio promicatelj dostojanstva žene, što je kod njegovih suvremenika nerijetko izazivalo krajnje čuđenje i nezadovoljstvo. Sve navedeno govori u prilog jednakosti muškarca i žene pred Bogom i Crkvom, jer oboje su stvoreni na sliku i priliku Božju, oboje su jednako sposobni za dar božanske istine i ljubavi u Duhu Svetom.

Bl. Ivan Pavao II. u svome je pismu naglasio kako u svakom razdoblju i u svakoj zemlji postoje žene koje su sudjelovale u poslanju Crkve unatoč progonima, teškoćama i diskriminaciji, a »i u našim danima Crkvu još uvijek obogaćuju svjedočenja brojnih žena koje ostvaruju svoj poziv na svetost«. Na kraju je, izrekavši zahvalu ženama u ime Crkve za velika Božja djela koja su se ljudskim generacijama u njoj i po njoj dogodila, zaključio: »Nije li konačno u njoj i po njoj ostvareno ono najveličanstvenije u ljudskoj povijesti na zemlji - učovječenje Boga samoga.«