Ponekad se može steći dojam kako je vjera u životu deklariranih vjernika ipak nešto sporedno i prigodno. No, ako prihvatimo biblijsko shvaćanje po kome je čovjek slika Božja, to jest biće definirano bliskim i prijateljskim odnosom prema Bogu, tada je vjera kao izraz za čovjekovu komunikaciju s Bogom od presudne važnosti. Taj je odnos za čovjeka konstitutivan. Upravo povijest raskida saveza, odnosno prijateljstva s Bogom s čovjekove strane, pokazuje kako je u takvim situacijama zapravo nemoguće govoriti o životu. I tu se opet kao primjer može navesti stanje u kojem se prema slikovitom biblijskom prikazu iz prvih poglavlja Knjige Postanka našao čovjek sa svojom ženom nakon što se iznevjerio Bogu. Naime, poremećeni odnos s Bogom, izravno se odrazio i na međuljudske odnose; dolazi do iskustva straha i uzajamnog otuđenja; međusobno povjerenje pretvara se u uzajamno optuživanje; umjesto oduševljenja slijedi ravnodušnost i monotonija; u komunikaciji među ljudima počinje dominirati zavist,...