Prateći Isusov kalvarijski hod, susrećemo nekoliko zanimljivih likova. Svaki od njih budi u nama različite osjećaje, ovisno o tome koju je ulogu imao u Isusovu nošenju križa. Zgražamo se nad okrutnošću vojnika, nad bahatošću Kajfe, nad bezdušnošću svjetine, nad Pilatovom neodlučnošću. Divimo se osjetljivosti žena koje u stopu slijede Isusa, hrabrosti Veronike koja ne kalkulira što bi joj se sve moglo dogoditi ako iskaže gestu ljubavi, spremnošću Šimuna da ponese križ, a nadasve Marijinoj vjeri i predanosti sve do Kalvarije. Ima tu i drugih lica. Ali, redovito kad čitam evanđeoska izvješća o Isusovoj muci, moju pozornost plijeni lik dobrog ili desnog razbojnika.

Isusov govor na Kalvariji bila je jedino duboka šutnja. U pustinji se sa sotonom obračunao oštrim riječima, a na križu se povukao u šutnju. Dragovoljno se izručio u ruke neprijatelja koje potom pobjeđuje svojom slabošću i šutnjom. Izazivaju ga, a On uporno šuti. U obranu mu staje desni razbojnik. Njega je potresla...