Filozofski govoreći, danas se događa velik zaokret u razvoju duha i svijesti: relativno se apsolutizira; imanentno se odcjepljuje od transcendentnog i - slikovito rečeno - planeti se odvajaju od Sunca. Teološki rečeno: bogovi, stvoreni od ljudske ruke, zauzeli su mjesto jedinoga pravog i istinitog Boga Isusa Krista. Teške i katastrofalne posljedice takvog razvoja lako je predvidjeti. Mnoge od njih su već na djelu i oblikuju našu stvarnost - privatnu i društvenu, političku i državnu, religioznu i crkvenu. Bila bi sudbinska pogreška popustiti tom duhu vremena. Crkva i teologija ne smiju to učiniti najprije iz vjernosti Božjoj objavi, a onda radi dobra ljudskog roda i svakoga pojedinog čovjeka. Crkva, suprotstavljajući se duhu vremena, ne brani svoja prava nego pravo svakog čovjeka na takvo moralno-etičko usmjerenje koje mu omogućuje uspješan i sretan život.

Konkretno: Crkva i teologija neće popustiti sljedećem zahtjevu uime duha...