Na plenarnom zasjedanju HBK u Splitu u listopadu 2005. hrvatski biskupi su konstatirali da se primjećuje određeno nastojanje da se Crkva i njezina javna prisutnost u hrvatskom društvu što više marginalizira i prikaže u negativnom kontekstu. Ta zabrinutost naših biskupa je zapravo kritika postojećeg stanja društva, konkretno kritika onih političko-kulturalnih snaga koje oblikuju javno mnijenje društva i daju mu onaj smjer za koji zapravo nemaju legitimitet od većine hrvatskog pučanstva. U svezi s tom činjenicom postavljamo sociološko-teološko pitanje postoji li u hrvatskom društvu, specijalno u redovima političke ljevice i intelektualaca, jedno takvo raspoloženje naspram Crkvi i katoličanstvu koje možemo nazvati anticrkvenim i antikršćanskim afektom? Radi li se pritom o nekom podsvjesnom iracionalnom stavu spomenutih krugova ili pak moramo gledati u tome strategiju borbe za prevlast u društvu, u stvaranju javnog mnijenja, u oblikovanju kulturalno-etičkog obzorja na ovim prostorima?...