Zašto je Hrvatska obavijena nijemim plačem mrtve djece, ubijene rukama onih koji nas uvjeravaju u Hipokratovu zakletvu? Znaju li ti liječnici koliko se žena poslije pokajalo i proklinjalo trenutak odluke, koliko su izazvali teških sudbina, teških do ruba samoubojstva? Te žene, obično u stresu, panici, nisu svjesne što rade, ali liječnici koji postaju vladari najnevinijih života itekako jesu svjesni i krajnje hladnokrvni.

Jedan od dobrih, pomalo zaboravljenih obiteljskih liječnika savjetovao je ženi, koja ga je došla moliti da je preporuči za pobačaj nekom od liječnika jer već ima dvoje djece, neka uzme nož i ubije jedno od njih. Zgranuta žena je shvatila i pobjegla iz ordinacije.

Zašto se zgražamo nad čedomorstvom a ne zgražamo nad ubojstvom djeteta, jer što je pobačaj nego ubojstvo, a sudjelovanje liječnika sudioništvo u ubojstvu kroz tzv. legalne i ilegalne pobačaje. Prema statistici, u Hrvatskoj je od 1990. do 2004. godine ubijeno 228.000 djece legalnim pobačajima a ilegalnim navodno još toliko, ako ne i više. Koja je razlika između legalnih i ilegalnih pobačaja? Ilegalni se izvode ponekad i nestručno, u prostorima koji nisu za to namijenjeni, cijena je točno određena a zahvat se ne upisuje u liječnički karton, za razliku od legalnih koji se izvode u bolnicama.

Pobačaji se rade svakodnevno

Dvije vješte mlade novinarke Slobodne Dalmacije pokušale su ući u...