Uz Svjetski dan voda, šuma i meteorologije zapitamo li se ponekad mi mladi činimo li dovoljno za očuvanje našeg planeta. Prijeti li nam uistinu potpuno uništenje Zemlje i odlazak na druge planete? Je li sve tako crno kao što mislimo i nismo li digli preveliku »buku« oko toga problema. Istina je da bismo Zemlju trebali više čuvati. Brinuti se o njoj kako bi ona ostala našim potomcima i drugim generacijama koje dolaze poslije nas. Sami pokazatelji kao što su globalno zagrijavanje, klimatske promjene, ozonske rupe, biljne i životinjske vrste što izumiru, nedostatak pitke vode te pojava raznih bolesti - trebali bi nas upozoriti na to da je krajnje vrijeme da nešto poduzmemo. S druge strane ima i dosta pozitivnih pokazatelja koji nas upućuju da ipak nismo zaboravili na očuvanje okoliša. Naime, postoje razne udruge za zaštitu okoliša, uključujući i mlade koji svojim zauzimanjem u okviru institucija i vlada ipak brinu kako bi se naš planet očuvao. Hrvatska je primjer prirodne ljepote, nešto autohtono po čemu smo poznati diljem svijeta. To dokazuju brojni posjeti turista te visoke ocjene o čistoći u brojnim svjetskim časopisima, ne samo jadranske obale već općenito cijele Hrvatske. Dakako da će onečišćenja okoliša uvijek biti, i to se ne može izbjeći. Međutim, učinimo tako da toga bude sve manje kako bi smo mogli što dulje i, što je još važnije, zdravije živjeti na »majčici« Zemlji!

Utemeljenost govora o ekologiji s kršćanskog aspekta nalazi se u vjeri u Boga kao Stvoritelja svega što postoji. Bog je iz ljubavi stvorio svemir, Zemlju, životinje i biljke te kao krunu svega stvorenoga stvorio je čovjeka kome je sve to darovao. No veličina toga dara proporcionalna je količini odgovornosti koju čovjek za taj dar snosi. Taj aspekt odnosa čovjeka prema prirodi kao daru u jeku čovjekova naglog napretka bio je zaboravljen, a priroda se promatrala kao neiscrpan izvor materijala. Činilo se da će čovjek ubrzo ovladati svime stvorenim, i to je budilo osjećaj veličine i ljudske neograničenosti. Taj san ubrzo je prekinut kada je priroda počela podnositi račune za prekomjerno iskorištavanje i nemar. Čovječanstvo je postalo svjesno svoje ograničenosti i pred snagom prirode moralo se »prisjetiti« da je i ono stvorenje poput svega ostalog. Novi aksiom je glasio: propadne li priroda, propast će i čovjek. Alternative nema, a preseljenje na Mars ili Mjesec još će dugo ostati samo »science fiction«. Ipak sada kada smo svjesni da smo prije svega Bogu odgovorni za ponašanje prema prirodi, postavlja se pitanje što se doista može učiniti da se daljnje uništenje spriječi. Na globalnom planu u kratko vrijeme pojedinci, osobito mladi, po sebi mogu malo učiniti, ali na dugi rok mogu učiniti puno. Odnos prema prirodi ovisan je o drugim aspektima života. Zato kakav je odnos pojedinca u međuljudskim odnosima, takav će biti i prema prirodi. Taj odnos usvaja se cijeli život počevši od djetinjstva i mladosti kada se čovjek najviše formira. Zato su upravo mladi ti na kojima leži posebna odgovornost za razvijanje nove svijesti o ljudskim odnosima koji će onda utjecati na sva područja ljudskog djelovanja. Mijenjajući svijest od egoizma k altruizmu, gradi se nova kultura postojanja u kojoj će briga za prirodu zauzimati svoje mjesto predviđeno Božjim planom. To znači ne samo ograničenje odgovornosti na dijelove prirode koji su uspjeli ostati netaknuti nego obnova prirode u cjelini. Jer sve stvoreno ima svoju vrijednost koja dolazi od Boga i koja čovjeku uvijek prethodi.

U tiskanom izdanju "Glasa Koncila", uz Svjetske dane voda, šuma i meteorologije, pročitajte više o skrbi za okoliš. O tome kako onečišćenje prirode povećava spektar bolesti, kako i na koji način smanjiti količinu smeća kao i o udrugama koje organiziraju ekološke akcije. Dr. Krešo Pandžić iz Državnoga hidrometeorološkog zavoda kazao nam je nekoliko činjenica o klimatskim promjenama koje utječu na globalno zagrijavanje zemljine površine. I u ovom vam broju predstavaljamo zbor mladih, nagrađujemo vas i nudimo vam novi nagradni zadatak...