Ime Hrvatska moglo bi se svesti pod sinonim rasprodaja: s nasmiješenih novinskih naslovnica odčitavaju se poruke koliko još nekretnina treba rasprodati, koliko tvornicâ i tvrtkâ ukinuti, kako još više pojačati uvoz, kako bismo se predali i prodali potpuno u dužničko ropstvo. U nekoliko hrvatskih gradova najavljuju se svjetska, europska, mediteranska natjecanja za čiju će gradnju novac ići iz proračuna, a sve je kao dokaz kako je moguće »pjevati« dok grad ili država gori sve u zamjenu za rad. Kroz to se trajno ponavlja kako živimo u katoličkoj državi, a zaboravlja se kako u toj istoj katoličkoj državi upravo vjernici imaju najmanje prava; ako se ne misli na glasnost onih koji su se devedesetih, zahvaljujući predsjedniku Tuđmanu, naglo promijenili i sustavno s tim pune novinske stupce. Pravi obraćenici su ostali u tišinama, dijele tjeskobu i poteškoće poniženih.