»Ljubav će uvijek biti nužna, čak i u najpravednijem društvu. Ne postoji nijedno pravedno državno uređenje koje će služenje ljubavi učiniti suvišnim i nepotrebnim. Onaj koji želi ukloniti ljubav sprema se ukloniti čovjeka kao takvog.« – Benedikt XVI.

Živjeti iz ljubavi ne znači samo poslušnost zapovijedi, nego označuje što je kršćanin u svom bitku i u svom djelovanju. Božanska ljubav, koja se nastavlja po milosti u svakom kršćaninu, pokazuje se kao osnovni konstitutivni element zajednice vjernika i kršćaninova identiteta. Tako Drugi vatikanski koncil poistovjećuje ljubav sa savršenstvom koja se traži od svakoga Kristova učenika.

Sjedinjenje je jedan od konstitutivnih elemenata Crkve, prema Drugom vatikanskom koncilu, koji je opisuje kao »sakrament ili znak i sredstvo najtješnjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda«. Time se očituje vertikalna i horizontalna dimenzija ljubavi. U svojoj silaznoj dimenziji ljubav je božanski stav prema ljudima. Stoga Koncil ističe da je Crkva obasuta nebeskim dobrima kao ljubljena zaručnica »da shvatimo ljubav Boga i Krista prema nama«. Ljubav je ponajprije u Bogu. A Crkva, proizišla iz trojstvene ljubavi, pokazuje se bitno kao zajednica u ljubavi. Crkva treba...