
Brak je dugi odnos udvoje, u kojemu je suradnja bračnih partnera osnova zajedničkog uspjeha, zadovoljstva i sreće. U njemu moraju oboje biti sretni i zadovoljni, jednakomjerno uspješni i neuspješni, jedan za drugoga a ne samo svaki za sebe zabrinuti. Uspjeh jednoga je neostvariv bez nastavljanja suradnje drugoga. Jedan treba drugoga. Brak je sretan, zadovoljan, uspješan, zdrav, bolestan, nesretan, frustriran, nevjeran, ljubomoran – udvoje. Naime, sve se u njemu događa udvoje. U njemu dominira princip reciprociteta. Ako on izostane, ako ga jedan od partnera odbaci i počinje se ponašati ne »udvoje« nego »zasebno«, ako počne misliti samo na sebe, za sebe, za svoju a ne više za zajedničku sreću, za svoj a ne više zajednički uspjeh, dobitak, za svoje a ne više obostrano fizičko i psihičko zdravlje, užitak, udobnost, budućnost, brak se raspada i ide velikim koracima prema rastavi.
U braku nema dobitnika i gubitnika. Uvijek su oboje i dobitnici i gubitnici. Zasebni dobitnik postaje u braku gubitnik, jer nema s kim podijeliti svoju pobjedu, jer nema suradnika da uživa u njoj, jer mu postignuta prednost onemogućuje suradnju partnera bez koje ona prestaje biti prednost i postaje zapreka njezinoj realizaciji i uživanju. Dobitnik u braku ostaje bez bračnog partnera i nužno ga pokušava pronaći izvan braka, jer mora s nekim podijeliti postignutu pobjedu. O tom dubljem povodu i uzroku rastave braka malo se razmišlja. Ulazi se u brak da se s nekim podijeli sreća i nesreća, uspjeh i neuspjeh, zdravlje i bolest. Ako se od partnera učini gubitnika (mladi bi rekli »luzera«!), on ne želi dijeliti a time i omogućiti »uživanje udvoje«. Posljedica je traganje za nekim koji će to omogućiti.
Samo obostrano dobitnički brak može trajati. Samo obostrano dobitnička monogamija je kvalitetna i održiva kao i jedina prevencija jednostrano-dobitničkog sadizma ili mazohizma koji je, nažalost, često obilježje većine nekvalitetnih monogamija. Samo obostrano dobitnički brak je brak iz ljubavi, a jednostrano dobitnički je uvijek samo brak iz obveze koji nužno traži nešto »treće« (dijete, ljubavnik ili ljubavnica, i dr.) da se održi. Ukoliko takva »podrška« izostane, mnogima je jedini izlaz rastava.
Rastava je često samo nužno zlo, ali ne i rješenje bračnih problema. Nekvalitetan brak i nekvalitetna rastava idu nažalost često zajedno i klasična su posljedica jednostrano dobitničkog života udvoje, koji je zapravo uvijek obostrano gubitnički.
Moramo biti načistu: U braku ne može jedna strana pobijediti. Uvijek pobjeđuju ili gube obje strane, kod čega moramo voditi brigu o djeci, koja su zapravo najveći gubitnici ili dobitnici bračne pobjede ili poraza svojih roditelja.

