Po idealiziranom pristupu sve negativno u majčinstvu se poriče, a sama razmišljanja o tome su bogohulna, oskrvniteljska i nemoralna, jer se dira u nešto sveto, a priori dano transcendentalno, sakrosanktno i duboko ljudsko. Po kritizerskom stavu, čitava se institucija majčinstva napada, optužuje i okrivljuje kao proizvod dvostrukoga građanskog morala, kao zloupotreba majčinstva od strane društva ili kao direktna manipulacija bilo od strane majke bilo od strane djeteta. I jedan i drugi stav imaju nešto zajedničko, a to je učvršćivanje i održavanje statusa quo, tj. upravo takvog stanja i oblika majčinstva. Prvi ga stav, naime, tabuizira, ne dira i ovjekovječuje, a drugi nerealno i nepravedno napada i poriče, čime ga zapravo samo još više podržava i ponovo vraća u isto i nepromijenjeno stanje.
Rješenje je u stvarnoj analizi tog fenomena, uočavanju i pronalaženju njegovih stvarnih, bitnih elemenata, u vraćanju na ono bez čega se tu ne može i u čišćenju od onoga što mu je dodano, čime je taj odnos opterećen i što šteti i majci i djetetu. To je posao i majke i djeteta, i očeva i majki, i društva i roditelja. To bi trebao biti naš zajednički posao, cijenjene čitateljice i čitatelji, poštovani roditelji i djeco, bez obzira jeste li još mlada ili starija djeca, mladi ili stariji roditelji. Vjerojatno se mnogi od vas neće složiti sa svim mojim tvrdnjama. To nije toliko važno. Bitno je da o tome zajednički razmišljamo.
Svi smo bili ili smo još uvijek djeca, svi smo imali roditelje. Svi imamo mlađu ili stariju djecu. Većina nas je osjetila problematiku majčinstva i roditeljstva na vlastitoj koži. Moramo se usuditi o tome razmišljati pa i pisati!
Majčinstvo nam treba i bez njega ne možemo. Majka je prvi socijalizator čovjeka i nijedno se društvo nije moglo odreći njezinih usluga. I našem su društvu potrebne majke i majčinstvo, ali ne bilo kakve majke i bilo kakvo majčinstvo. To nije samo intimna problematika privatnog života. Majčinstvo ima i svoje šire, društveno a mogli bismo reći i strateško značenje.
Ne treba nam idealizirana majka niti kritizerski iskrivljena majka nego stvarna majka. Majčinstvo je ono što iz nje učini majka, njezin partner, dijete, obitelj, uža i šira okolina. Ono je sastavni dio svakodnevnog života. Ono ima svoje jakosti i slabosti, svjetla i sjene, ugodu i neugodu, sreću i nesreću, zadovoljstvo i nezadovoljstvo, uspjehe i neuspjehe, odmor i umor, zainteresiranost i dosadu, oduševljenje i razočaranje, uvažavanje i omalovažavanje, priznanje i optuživanje. Sve je to majčinstvo. Sve je to stvarni život jedne majke. O takvoj majci htio bih da zajedno razmišljamo i bolje je upoznamo, kako bismo održali podnošljivu ravnotežu svih navedenih suprotnosti na zadovoljstvo samih majki i njihove djece.
