Postoje razne ljudske potrebe: primarne i sekundarne, biološke i socijalne, univerzalne, regionalne i individualne. Vrlo važna primarna, biološka potreba, te najizraženija i najkomercijalnija je zadovoljiti glad i žeđ. Već od ranog jutra pokušavamo je utažiti. Miris kave odlična je budilica. Neki će uz prvu kavu zapaliti i udahnuti nešto nikotina, te prvim dimom razgaliti pluća. Slijedi doručak, koji neki preskaču i na poslu si naručuju gablec. Užina nije ustaljena, meni se svakodnevno mijenja i dopunjuje osvježavajućim napicima. Neki će jutarnje obroke jesti s nogu, pregristi keks ili pecivo, drugi će birati među pekarskim proizvodima. Kava je nužna barem još jedanput prije ručka. Ispijanje kave pravi je ritual: s njom se ulazi u svijet odraslih, održavaju prijateljstva te izmjenjuju tračevi.

Ručak! Pripremaš li ga sam, baš i ne guštaš. Ukoliko na tanjuru nije omiljena hrana, slijedi nagunđavanje. Nakon ručka ljudi prilegnu kako bi pogledali vijesti, omiljenu seriju ili pročitali novine. Žene su tu pomalo zakinute, jer moraju dovršiti kućne poslove, a nekima će pomoći suprug i djeca. Popodnevna kava je obvezna, uz nju se može naći i slastica, te kapljica alkohola. Uz kavu se izmjenjuju zgode i nezgode, tekući problemi i planovi za blisku budućnost.

Večer je i cijela obitelj čeka natrpavanje hranom. Teško im je ako su na meniju opet ostaci od ručka. U nedostatku boljeg rješenje je dostava. Obitelj neće ostati gladna, no većina će se izjasniti negativno o hrani koju su pojeli u toku dana: uvijek isto, preslatko, neslano, premasno i sl. Zaboravivši kako je nekima sve to obilje samo daleki san, jer će se na njihovu meniju naći malo kruha i vode. Zato zahvalimo Gospodinu na obilju koje blagujemo.

Hvala ti, Gospodine, na kruhu našem svagdašnjem!