Nerazrješivi brak je »prekrasna zbilja između muškarca i žene« koju treba priznati i poštivati. Brak je izvor i početak obitelji, on danas na najizvrsniji način koristi zajedničkome dobru i istinskome razvoju ljudi i društava, a ujedno je i najbolje jamstvo dostojanstva, jednakosti i prave slobode ljudske osobe.
Istaknuo je to pred milijun i dvjesto tisuća vjernika u Valenciji papa Benedikt XVI. zaključujući svečanom misom V. svjetski susret obitelji 9. srpnja. Riječi koje su upućene tome okupljenom mnoštvu, ali i cijelome svijetu, još su jednom pokazale udaljenost i jaz koji postoji između moderne kulture subjektivizma i kulture za koju se zauzima Crkva.
Čovjek nije sam sebi dostatan
Nepregledno mnoštvo vjernika sa šarenim kapama i lepezama, pod suncem velike ravnice koja je bila koritom skrenute rijeke Turije, uz sam futuristički Grad umjetnosti i znanosti u Valenciji, pozorno je slušalo riječi Petrova nasljednika koji je govorio o tome da u današnjim društvima s jedne strane postoje »subjektivne i promjenjive želje« pojedinca što ih društva pretvaraju u kriterije društvenoga života, a s druge je »objektivna istina« - »dostojanstvo svakoga ljudskog bića i njegovih neotuđivih dužnosti i prava, kojemu mora služiti svaka društvena skupina«. Papa nije nijednom riječju izravno spomenuo državu domaćina, Španjolsku, koja je prije godinu dana dopustila - kako ih nazivaju - »homoseksualne brakove«. A državu je na toj misi predstavljao kraljevski bračni par, kralj Juan Carlos i kraljica Sofia. Premijer José Zapatero, kao što je najavio, nije došao na misu, što su neki promatrači doživjeli i protumačili kao svojevrstan »izazov«, a drugi pak kao nedolično ponašanje španjolskoga premijera. No, došlo je izaslanstvo Moskovskoga patrijarhata koje je predvodio metropolit Kiril.
»Svi smo od drugih dobili život i temeljne istine o njemu, te smo pozvani postići savršenstvo u odnosu ljubavi i zajedništvu s drugima. Obitelj, zasnovana na nerazrješivom braku između muškarca i žene, izražava tu odnosnu, sinovsku i zajedničku dimenziju, te je područje na kojemu se čovjek može roditi s dostojanstvom, rasti i razvijati se na cjeloviti način.« Kada se rađa dijete, »darom života dobiva cjelovitu baštinu iskustva. Zbog toga roditelji imaju neotuđivo pravo i dužnost prenijeti je djeci: odgajati ih da otkriju svoj identitet, uvesti ih u društveni život, u odgovorno ostvarivanje svoje moralne slobode i svoje sposobnosti da ljube preko iskustva da budu ljubljeni i, nadasve, u susretu s Bogom«. Jer, »vjera nije puka kulturna baština, već stalno djelovanje milosti Božje koja zove, kao i čovjekove slobode koja može pristati ili ne pristati uz taj poziv. Premda nitko ne odgovara za drugoga, ipak su kršćanski roditelji pozvani dati vjerodostojno svjedočenje svoje vjere i kršćanske nade. Moraju učiniti da Božji poziv i Kristova radosna vijest dođu do njihove djece većom jasnoćom i autentičnošću«, što danas nije lako.
Kršćanski odgoj - odgoj za slobodu
Jer, rekao je Papa, »u današnjoj kulturi vrlo se često veliča sloboda pojedinca, kojega se shvaća kao autonomni subjekt, kao da sam sebe stvara i kao da je sam sebi dostatan, izvan svog odnosa s drugima, kao i izvan svoje odgovornosti u odnosu na druge. Društveni se život nastoji organizirati samo polazeći od subjektivnih i promjenjivih želja, bez ikakvoga uporišta na postojeću objektivnu istinu, kao što su dostojanstvo svakoga ljudskog bića i njegova neotuđiva prava i obveze u čiju se službu mora staviti svaka društvena skupina. Crkva ne prestaje podsjećati da prava sloboda ljudskoga bića dolazi iz toga što je stvoren na sliku i priliku Božju. Zato je kršćanski odgoj odgoj na slobodu i za slobodu«. A roditelji djecu odgajaju i prenose im vjeru kada mole s njima, kada ih približavaju sakramentima i kada ih uvode u život Crkve, kada svi zajedno čitaju Bibliju, osvjetljavajući obiteljski život svjetlom vjere i slaveći Boga kao Oca.
Prema Papinim riječima, »kršćanska obitelj - otac, majka i djeca - pozvana je, stoga, slijediti iznesene ciljeve, ne kao nešto što joj je nametnuto izvana, već kao dar milosti sakramenta ženidbe ulivene supružnicima. Ako oni ostanu otvoreni Duhu i ako traže njegovu pomoć, on im neće prestati prenositi ljubav Boga Oca koja se očitovala i utjelovila u Kristu. Prisutnost Duha pomoći će supružnicima da iz vida ne izgube izvor i protegu svoje ljubavi i svoga uzajamnog darivanja, kao i suradnju s njime kako bi je odražavali i utjelovljivali u svim dimenzijama svoga života. Duh će istodobno u njima pobuditi žudnju za konačnim susretom s Kristom u kući njegova Oca i našega Oca. To je poruka nade koju iz Valencije želim uputiti svim obiteljima svijeta.« A sve je obitelji u propovijedi Papa pozvao da se priključe crkvenim obiteljskim udruženjima i da sami pridonesu ispravnom shvaćanju i vrednovanju braka i obitelji u suvremenim društvima.
U pozdravima prije molitve Anđeoskog pozdravljenja pozvao je Sveti Otac sve da se ponovno okupe na Svjetskome susretu obitelji, koji će se 2009. godine održati u glavnome meksičkom gradu Ciudad de Méxicu.
Prije nego se uputio u zračnu luku Valencia-Manises, odakle je ispraćen u Rim, Papa se susreo s generalnim tajnikom stranke »Partido Popular«, vođom španjolske oporbe Marianom Rajoyem Breyom.
Obitelj - učiti davati i primati ljubav
U subotu poslije podne Sveti Otac je posjetio španjolsku kraljevsku obitelj, kralja Juana Carlosa de Borbón y Borbón i kraljicu Sofiju, s kojima se zadržao u 40-minutnom razgovoru prigodom kojega su razmijenjeni i darovi. Kraljevski mu je par predstavio princa Felipea sa suprugom Leticijom, te ostale članove obitelji. Nakon susreta s kraljevskom obitelji, Papa je kratko, na 10 minuta, posjetio predsjednika španjolske vlade Joséa Luisa Rodrígueza Zapatera.
Navečer je Sveti Otac sudjelovao na bdjenju obitelji, kojim je završavao Svjetski susret obitelji koji je započeo 1. srpnja o temi »Prenošenje vjere u obitelji«. Papu je tamo, nakon svečanoga prolaska sudionika s nacionalnim zastavama i počasti Majci Božjoj, pozdravio predsjednik Papinskoga vijeća za obitelj kardinal Alfonso López Trujillo. Neke obitelji iznijele su, kao i na misi dan kasnije, svoja životna svjedočanstva a onda im se Papa obratio govorom, radostan zbog trenutka kojim se proslavljao »božanski dar obitelji«. »Jako sam blizu molitvom svima koji su nedavno pogođeni tugom u ovome gradu, i s nadom u uskrslog Krista koji daje hrabrost i svjetlo nadasve u trenucima najveće ljudske patnje.«
»Obitelj je povlašteno mjesto gdje svaka osoba uči davati i primati ljubav. Zato Crkva stalno očituje svoju pastoralnu skrb na tome temeljnom području ljudske osobe«, rekao je Papa podsjećajući da je Bog stvorio muškarca i ženu, i u braku ih je pozvao na prisno zajedništvo života i ljubavi, u kojemu postaju samo jedno tijelo. »To je istina koju Crkva neumorno naviješta u svijetu«, nastavio je Benedikt XVI. ističući da je obitelj »posrednička ustanova« između pojedinca i društva i da je ništa ne može nadomjestiti. Ona se zasniva nadasve na dubokom interpersonalnom odnosu između muža i žene, koje je Papa pozvao: »Neka djeca više dožive trenutka sklada i ljubavi roditelji negoli nesloge ili ravnodušnosti, jer ljubav između oca i majke djeci daje veliku sigurnost i poučava ih o ljepoti vjerne i trajne ljubavi.«
Djeca imaju pravo na odgoj u vjeri
»Obitelj je dobro potrebno narodima, nužni temelj za društvo i veliko blago supružnika u tijeku cijeloga života. Ona je nezamjenjivo dobro za djecu koja moraju biti plod ljubavi, potpunoga i velikodušnoga darivanja roditelja. Naviještati cjelovitu istinu o obitelji, utemeljenoj u braku kao domaćoj Crkvi i svetištu života, velika je odgovornost svih. Otac i majka pred Bogom su si obećali jedan potpuni 'da', koji tvori temelj sakramenta koji ih ujedinjuje. Na isti način, da bi unutarnji odnos obitelji bio potpun, trebaju reći i 'da' prihvaćanja svojoj djeci rođenoj ili posvojenoj i koja imaju svoju osobnost i svoj karakter.« Izazovi današnjeg društva traže jamstvo da obitelji ne budu same. Mala obiteljska jezgra može naići na velike zapreke što ih treba nadići, ako se osjeća isključenim od ostatka rodbine i prijatelja. Zato crkvena zajednica ima odgovornost pružanja potpore, poticaja i duhovne okrepe koja će jačati obiteljsku povezanost, osobito u kušnjama i kritičnim trenucima«, rekao je Papa i istaknuo da u tome važnu ulogu imaju župe i crkvena udruženja pozvana na suradnju kao strukture potpore i »ruka Crkve koja je blizu za rast obitelji u vjeri«. Roditelji djeci moraju pružati slobodu, kojoj su kroz neko vrijeme i sami jamci. Ako djeca vide radosne roditelje, unatoč poteškoćama, onda će i oni lakše odrastati i u njima će rasti duboka radost života koja će im pomoći da sami svladaju protivnosti ljudskoga života. Jednako tako, u obitelji koja je otvorena za druge djeca uče da je svaka osoba dostojna ljubavi, te da postoji temeljno sveopće bratstvo među svim ljudskim bićima. Osim toga, zadaća je roditelja prenijeti djeci vjeru, i tu zadaću ne smiju niti zanemariti niti zaboraviti. Svoju je poruku Papa uputio i onima koji se nalaze na vlasti, ističući da zajedno sa zakonodavcima moraju razmisliti o »očiglednom dobru što ga kućna ognjišta u miru i skladu jamče čovjeku i obitelji«. Začeto stvorenje mora se odgajati u vjeri, ljubiti i štititi. Djeca, osim što imaju temeljno pravo na rađanje i odgoj u vjeri, imaju pravo na dom koje će za uzor imati onaj iz Nazareta, te da ih se štiti od svih zasjeda i prijetnja, rekao je Papa i obratio se djedovima i bakama, koji su vrlo važni u obiteljima kao »jamci ljubavi i nježnosti što je svako ljudsko biće treba davati i primati«.
Djelovati bez Boga - djelovati protiv čovjeka
Nakon svečanosti dočeka u zračnoj luci u Valenciji uputio se papa Benedikt XVI. u katedralu, a na putu je zastao na postaju »Jesús« gdje se pomolio za 42 žrtve prometne nesreće koja se dogodila 3. srpnja, te položio vijenac bijeloga cvijeća. Na »Plaza de la Reina« primila ga je gradonačelnica koja mu je uručila ključeve grada, a potom je Papa u katedrali Marijina uznesenja pozdravio svećenike, redovnike i redovnice. Tamo se Papa pomolio pred kaležom, što ga je prema predaji Isus koristio na Posljednjoj večeri, a u Španjolskoj se čuva od 3. stoljeća.
U sakristiji je potom potpisao pismo upućeno španjolskim biskupima te ga predao predsjedniku Španjolske biskupske konferencije mons. Ricardu Blázquezu Pérezu. »Znadete da izbliza i s velikim zanimanjem pratim zbivanja Crkve u vašoj zemlji, zemlji dubokih kršćanskih korijena koja je toliko pridonijela i koja je pozvana pridonositi svjedočenju vjere i njezinu širenju u mnoge dijelove svijeta. Očuvajte živim i snažnim taj duh koji je pratio život Španjolaca u njihovoj povijesti, kako bi se on nastavio, krijepeći i dajući životnost duši vašega naroda«, napisao je Papa ističući da mu je poznata i snažna sekularizacija kojoj se biskupi suprotstavljaju pastoralom. Djelovati kao da Boga nema, ili pak vezati vjeru samo u privatno područje, podriva istinu o čovjeku i u pitanje dovodi budućnost kulture i društva. A Bog je jamac ljudske slobode i istine, i preko njega se dolazi do novoga čovječanstva, rekao je Papa i pozvao biskupe da se snažno zauzimaju protiv brze sekularizacije. »Molim za vas, molim za Španjolsku. Tražim od vas da molite za mene i za cijelu Crkvu«, zaključio je Sveti Otac.
Potom je u bazilici »Virgen de los desamparados«, zaštitnici Valencije, izmolio Očenaš za žrtve nesreće u podzemnoj željeznici i razgovarao s obiteljima unesrećenih. Brojnima je Papa stisnuo ruku i izrazio kršćansku sućut, te se uputio na »Plaza de la Virgen« gdje je izmolio Anđeosko pozdravljenje sa sjemeništarcima i njihovim obiteljima. Obitelji je posebno pozdravio i na odlasku iz Španjolske, obećavajući im da će ih nositi u svojim srcima i svojim molitvama. Do novoga susreta, u Ciudad de Méxicu 2009, na novome Svjetskom susretu obitelji.
