Znate li da se zvuk prenosi valovima putujući kroz prostor? Možete li zamisliti da to putovanje zvuka traje beskonačno te svaka vaša izgovorena riječ putuje na drugi kraj svijeta ili svemira? Kada ta izgovorena riječ dođe do nevidljivog zida, odbija se te se valovi zvuka preusmjeravaju nazad do pošiljatelja. Zamislite kada bi nam se vraćale sve izgovorene riječi - kao snimka neke radioemisije s početka prošlog stoljeća. Koliko bi nevjerice bilo u našim ušima, a koliko bi straha bilo u našim očima.

Izgovaramo svašta, bez smisla, vođeni impulsima i tko zna čime sve ne. Mnogi ne razmišljaju o posljedicama izjava: hoće li povrijediti nekoga, poniziti, učiniti glupost. Sada je pravo vrijeme: razmišljajmo kada, gdje, što ćemo ili zašto nešto izgovoriti.

Znate li da svjetlost putuje nevjerojatnom brzinom? Zamislite da svaki događaj u prisutnosti svjetlosti postane zabilježen kao fotografija, te da pojuri brzinom svjetlosti na drugi kraj svemira? Svjetlost dođe do granica svemira - nevidljivog zida, te odbijajući se vrati natrag? Već zaboravivši na događaj netko nam to katapultira nakon mnogo godina, te se pojavi kao stara prašnjava fotografija. Koliko je prizora iz našeg života poželjno izbrisati ili zaboraviti?

Činimo mnoge stvari uzrokujući povrede bližnjih: gledamo ih poprijeko, uvrćemo nosom, prijetimo kažiprstom, ismijavamo ih i služimo se mnogim gestama kako bismo pokazali svoje znanje i moć. Zaboravljamo kako sve što je prolazno nevrijedno je poštenog i zdravog odnosa s najbližima. Sada je pravo vrijeme: pružiti ruku pomirenja, pogledati drage ljude s radošću, zagrliti se...!

Mnogo izgovorenih riječi i događaja mnogi bi najradije zaboravili, te ne bi željeli ponovno gledati taj »film« ili slušati takvu »radioemisiju«. Ipak, ostaju u valovima svjetlosti i zvukova - zabilježeni ne negdje u svemiru, već u srcima dragih ljudi i Božjim očima.