»Truli kompromis«, »moralno neprihvatljiv«, »udarac zaštiti zametaka«, »zastrašujući znak«, »veliko razočaranje« - to su neke od udarnih kvalifikacija čelnih crkvenih i kršćanskih ustanova i osoba, a tiču se kompromisnog rješenja za Sedmi okvirni istraživački program, koji je Vijeće ministara Europske unije usvojilo na svom sastanku u ponedjeljak 24. srpnja u Brusselu. Spomenuti program i odluka Ministarskog vijeća pod povećalom je Crkve zbog toga što je ono, u okvirima programa za razdoblje od 2007. do 2013. godine, trebalo odlučiti hoće li se iz zajedničkog fonda Unije namijenjenog znanstvenim istraživanjima financirati i istraživanja na matičnim stanicama dobivenim iz ljudskih zametaka. Pri postupku uzimanja matičnih stanica iz zametaka, zameci, dakako, bivaju uništeni, što je sa stajališta naravnog zakona i kršćanske objave uništavanje ljudskoga života u njegovoj najranijoj fazi. Smiju li se za novac građana Unije - dakle i za novac vjernika kao i svih onih koji smatraju da se uime tobožnjega znanstvenog napretka ne smije gaziti ljudsko dostojanstvo i ljudski život - provoditi takva istraživanja? Odgovor Crkve je jasan: ne smiju!

Stoga i razočaranje »trulim kompromisom«, koji je uspjelo postići finsko predsjedništvo, a on bi se mogao svesti na onu poznatu: »Vuk sit, a koza cijela« (što je, naravno, nemoguće). Sporni dio Sedmoga okvirnog istraživačkog programa dopušta istraživanje na već postojećim linijama matičnih stanica dobivenim iz ljudskih zametaka, ali ne dopušta financiranje samog izdvajanja stanica iz zametaka, dakle ne dopušta ubijanje zametaka.

Zašto je spomenuti kompromis za Crkvu neprihvatljiv i zašto mu se toliko protivi, objasnio je za Vatikanski radio predsjednik Papinske akademije za život nadbiskup Elio Sgreccia. Prema njegovim riječima, tri ključne tvrdnje u programu su međusobno kontradiktorne. »Prvo se kaže kako je istraživaču zabranjeno uništiti ljudski zametak kako bi se iz njega izvukle željene stanice. No druga tvrdnja već kaže kako se taj istraživač može poslužiti linijama stanica koje su drugi proizveli; drugi koji su uništili zametke i iz njih dobili linije matičnih stanica, koje su potom stavili u prodaju. Dakle, između onoga tko pripravlja i prodaje linije stanica i onoga tko ih kupuje uspostavljeno je poklapanje interesa. Treća tvrdnja kaže kako se mogu izraditi istraživački protokoli za financiranje koji se zasnivaju na korištenju zametaka koji su već zamrznuti i ne mogu se više usaditi u majčino tijelo ako je prije ustanovljena njihova smrt.« No »znamo da se smrznuti zameci, želi li se utvrditi njihova smrt, moraju najprije odmrznuti, a tijekom toga neki od njih umiru. Dakle, ne vidi se na koji se način može ići tim putom, a da bi se izbjeglo uništavanje embrija«.

»Zaustaviti to etičko zastranjenje«

»Udarcem zaštiti zametaka« - nazvana je odluka Ministarskog vijeća u prosvjednoj noti koju je uputilo predsjedništvo Komisije biskupskih konferencija Europske unije (ComECE). U noti se ističe kako financiranje istraživanja na embrionalnim matičnim stanicama predstavlja plodno tlo i »preliminarnu fazu« za daljnje uništavanje ljudskih embrija. Stoga se pozivaju »naši europski građani, osobito katolici, da budu svjesni antropološkog značenja te rasprave za ljudsko dostojanstvo« te da se »zauzmu u idućim mjesecima kako bi se na razini europskih institucija, unutar zemalja članica i unutar civilnoga društva otvorila opsežna rasprava o toj temi«, prije jeseni. Naime, konačnu odluku će najesen donijeti Europski parlament.

Posebno su snažne reakcije službene Crkve, ali i brojnih vjerničkih udruga i skupina bile u Italiji i Njemačkoj, koje su se dosada protivile financiranju takvih istraživanja te su u zadnji čas pristale na kompromisno rješenje. Za snažan odjek pobrinuli su se i brojni Austrijanci, čija je vlada ostala vjerna svojem dosadašnjem stavu i glasovala je protiv (zajedno s Poljskom, Litvom, Slovačkom i Maltom). Talijanski biskupi u svojem su prosvjedu odluku Ministarskog vijeća nazvali »teškim napadom na ljudsko dostojanstvo« te »izdajom temeljne vrijednosti ljudskog života, bez koje gubi smisao svaka druga individualna i društvena vrijednost«. Zato su pozvali osobito talijanske političare i sve one koji su to u stanju učiniti da »zaustave to etičko zastranjenje«.

»Grubo zanemareno pravo na samoodređenje«

Slično su se u svojoj prosvjednoj noti izrazili i njemački biskupi koji su odluku Ministarskog vijeća nazvali »zastrašujućim znakom za zaštitu ljudskog života u Europi«. Još su naglasili kako će se na taj način novac njemačkih poreznih obveznika, preko zajedničkih fondova, trošiti na nešto što je etički sporno i što je u Njemačkoj zakonski zabranjeno. To je tim žalosnije, stoji u priopćenju Njemačke biskupske konferencije, što se matične stanice mogu dobiti i iz odrasloga ljudskog organizma. Ti pokušaji nisu etički sporni, a već su dali značajne znanstvene rezultate. Možda je najjasnije bit problema izrazio bečki Institut za medicinsku antropologiju i bioetiku. »Austrija je de facto prisiljena na sudjelovanje u istraživačkim projektima koji su u našoj zemlji iz etičkih razloga zabranjeni«, kaže se u priopćenju instituta. Na taj je način »grubo zanemareno« pravo jedne zemlje na samoodređenje u važnome pitanju koje se tiče ljudskih savjesti.

»Hoćemo li imati muževa i žena vjernika?«

Čemu tolika panika - pitaju se pristaše spornih istraživanja - zbog zametaka koji su ionako postali »suvišnima« pri umjetnoj oplodnji, te će prije ili kasnije umrijeti? Zašto ih se ne bi iskoristilo pa se na taj način nekome u budućnosti spasio život? Mnogi su glasovi u Ministarskome vijeću dobiveni upravo tom argumentacijom. Iz svih ovdje spomenutih i nespomenutih prosvjeda jasno se nazire onaj glavni protuargument: za kršćane je ljudski život svet, od časa začeća pa do naravne smrti, i jednostavno ne može nečemu poslužiti.

No ne može se ostati ravnodušnim na ozbiljnost pitanja koje je postavio talijanski novinar i stručnjak za europska pitanja Gianni Borsa u komentaru koji je prenijela talijanska agencija SIR. Govoreći o ulozi kršćana, on kaže: »Sada je u igri istraživanje na matičnim stanicama«, no ubrzo će se »pojaviti toliki novi izazovi« i »prigode da se borimo za život«. Spominje u tom kontekstu eutanaziju, nove oblike zajedničkog života, mir, društvenu pravednost, međunarodnu pravdu... Potom se pita: Hoće li kršćani »znati snažno uzdići svoj glas na pravim mjestima? Hoće li u isto vrijeme znati poticati konstruktivne rasprave o etici i kulturi u svojim zemljama i na europskoj razini?«

Sljedeće se godine, ističe nadalje, slavi 50. obljetnica od pokretanja europskog integracijskog procesa, u čijim su počecima »katolički političari kalibra De Gasperija, Schumanna i Adenauera«. I završava pitanjem: »Imamo li još uvijek - i hoćemo li ubuduće imati - muževa i žena vjernika koji su u stanju unositi vlastita uvjerenja i svjedočiti vlastite vrijednosti na europskome političkom borilištu?«