Velikogospojinska okupljanja vjernika u marijanskim svetištima diljem Hrvatske nova su prilika za susret ljudi s Bogom, ljudskih sudbina s Božjom ljubavlju, za kritičko ocjenjivanje svoga vlastitog načina života i djelovanja kao i za donošenje odluka za daljnje usmjeravanje svoga života i rada na osobnoj, obiteljskoj, društvenoj i narodnoj razini.

Svetkovina Uznesenja Marijina u nebo osim što snažno ističe dimenziju i perspektivu vječnoga života, potvrđuje također i smislenost ljudskoga života u povijesnoj dimenziji otkrivajući da nipošto nije svejedno kako se živi ljudski vijek na zemlji, u ovoj prolaznoj fazi. Blagdansko predočavanje Marijina života, koji je započeo u ljubavi roditelja sv. Joakima i Ane i bio življen kao suradnja i ljubav s Bogom, a koji ne samo da nema kraja nego je nakon zemaljskoga življenja sav u znaku slave, proslave, ljubavi, ispunjenja i vječne sreće, poticaj je ne samo kršćanskim vjernicima nego i svim ljudima dobre volje na novo i ispravno vrednovanje svoga života, njegove važnosti u povijesnoj i njegove važnosti u vječnoj, poslijepovijesnoj dimenziji. To je vrednovanje, odnosno kritičko samopreispitivanje, potrebno u svim epohama, a osobito u današnjoj kad su ljudi izloženi manipulacijama, prijevarama, zavođenjima i zloporabama više nego ikada u povijesti čovječanstva i kad su ljudi ugroženiji nego što su bili ikada u onome svom najdragocjenijem - osobnoj slobodi.

Strahovita je pogreška suvremenih ljudi što im je visoki životni standard postao - cilj života

Susret s likom i životom Marije, Isusove majke, mogao bi pomoći suvremenim kršćanskim vjernicima, i drugim ljudima dobre volje, u raskrinkavanju suvremenih zarobljavanja kojih mnogi ljudi uopće nisu ni svjesni. U Marijinu životu današnja potreba za visokim standardom, za kvalitetom života u suvremenom smislu, uopće nije postojala, a ipak je Marijin život bio iznimno kvalitetan, vrijedan, ispunjen i iznimno uspješan život, pa je očito potrebno iznova promisliti što to čovjek zapravo dobiva ili gubi suvremenim visokim standardom ili svojom težnjom za visokim standardom. Suvremeni visoki životni standard s jedne je strane plod i doseg ljudskoga napornog intelektualnog i tražiteljskog rada a s druge strane on je nametnut kao cilj, ne da bi svakom čovjeku bilo lakše i ljepše živjeti nego da bi pojedini krugovi ostvarili svoje interese, osobito da bi se što brže i što više obogatili. Životni standard zapravo je samo sredstvo - jednima da bi lakše i bolje živjeli a drugima da bi se što više obogatili ili ostvarili svoje druge interese - pa je prva strahovita pogreška suvremenih ljudi što im je visoki životni standard postao - cilj života. Bez obzira na kvalitetu života, odnosno na životni standard - što se u povijesti mijenjalo i danas su mogućnosti veće i bolje nego ikada - svaki čovjek pozvan je iznova otkriti cilj i smisao svoga ljudskog života koji se nikad ne smije poistovjećivati s visokim životnim standardom. Normalna je ljudska težnja, osobito danas kad ljudima stoje na raspolaganju veoma brojna tehnička i tehnološka pomagala, da si ljudi olakšaju življenje i posao, ali im ta težnja i to nastojanje ne smije ugroziti ljudskost, njihovo ljudsko dostojanstvo koje nimalo ne ovisi o standardu, slobodu kao ni prvotni i jedini smisao života. Visoki životni standard po sebi baš nikoga nije učinio čovječnijim, cjelovitijim čovjekom, sposobnijim za ljubav prema Bogu, čovjeku i svemu stvorenome, a čovjek koji nije sposoban za tu trostruku ljubav nije sposoban ni za sreću ni za ispunjen vlastiti život u radosti i miru.

Stoga je nužno u ovome povijesnom času da svi ljudi, a osobito vjernici, dobro i temeljito preispitaju svoj odnos prema brojnim, atraktivnim suvremenim ponudama koje pljušte sa svih strana i koje baš nikoga ne pošteđuju. Nitko danas i ne pokušava nikome braniti npr. da ima u svom domu televizor, ali postavlja li se dovoljno često pitanje znaju li se svi koji imaju televizor i njime koristiti na način da televizor ostane samo sredstvo i da ne ugrozi njihovu slobodu, ljudskost i svijest o pravom cilju ljudskoga života? Možda ništa tako revolucionarno ne mijenja ljude svojim nažalost pretežno negativnim utjecajima kao tv-programi koji su često atraktivne ali smišljene manipulacije sa skrivenim interesima pojedinih manjih skupina. U najširim krugovima suvremenoga hrvatskoga društva još uvijek vlada velika glad za tv-programima a da nema dovoljno izgrađene zdrave kritičnosti i zrelosti da bi se svjesno od sve ponude pravio promišljeni izbor, pa upravo kroz tv-ekrane u sve pore društva snažno prodire duh nezajažljivog potrošaštva, materijalizma, potrebe za imanjem. Treba li podsjećati da veoma brojne i uporno ponavljane reklame ne utječu samo na svijest ljudi nego i, još više, na podsvijest iz koje se onda rađaju potrebe i za onim što nekome objektivno uopće nije potrebno. Suvremeni ljudi trebali bi smoći snage i trijezno preispitati koliko toga već imaju a da im to zapravo uopće nije potrebno, a još više preispitati ono što im se čini da bi još morali imati je li im to zaista potrebno. Istodobno oni koji rade s novcem uvjeravaju ljude kako »imaju pravo na minus« na svome bankovnom računu te na taj način, prešućujući kako će oni na tom »minusu« zaraditi visoke kamate, potiču ljude na potrošnju odnosno kupovinu. Mnogi su se u hrvatskom društvu već veoma teško opekli takvim izletima u »minus« te su već iskusili ili im prijeti ovrha koja može mnogima biti pad u stanje siromaštva ispod svakoga minimuma ljudskog dostojanstva.

Svetkovina Marijina na zemlji uspješnog i na nebu proslavljenog života dragocjen je poticaj za osvješćivanje i ponovno otkrivanje autentičnoga čovječnog života u kojem će vladati sklad uma, srca i volje, a ne olako prihvaćanje ma kako atraktivnih vanjskih materijalnih i ideoloških ponuda.