Rezultati epidemiološke studije koji pokazuju da je u skupini žena koje boluju od raka dojke brojčani udio vlasnica pasa (38%) čak dvostruko veći, nego u kontrolnoj skupini žena (samo 15%). Svoju hipotezu njemački znanstvenici temelje na poznatoj činjenici da se posebna vrsta mišjeg tumornog virusa (MMTV) lako prenosi i replicira u organizmu pasa.

Američki znanstvenici pod vodstvom Roba McConella s kalifornijskog sveučilišta, otkrili su da alergeni i endotoksini koje prenose psi znatno pogoršavaju kliničku sliku astme, bronhitisa i drugih alergijskih reakcija kod djece.

Njemački znanstvenici, pod vodstvom profesora Rudolfa Wanka, sa sveučilišnog Instituta za imunologiju u Münchenu, objavili su nedavno studiju pod naslovom »Prenose li psi faktore rizika za razvoj raka dojki kod ljudi?« (Med. Hypotheses 2006, 67,21). Oni smatraju da je za povećanu učestalost pojave raka dojki kod žena odgovoran, uz ostalo, i novi životni stil - pas kao kućni ljubimac.

Pas - prijenosnik virusa?

To sugeriraju rezultati epidemiološke studije koji pokazuju da je u skupini žena koje boluju od raka dojke brojčani udio vlasnica pasa (38%) čak dvostruko veći, nego u kontrolnoj skupini žena (samo 15%). Svoju hipotezu njemački znanstvenici temelje na poznatoj činjenici da se posebna vrsta mišjeg tumornog virusa (MMTV) lako prenosi i replicira u organizmu pasa. MMTV je onkogeni B retrovirus koji inducira razvoj raka dojke kod miševa, a njegova je sekvenca često otkrivena u slučajevima raka dojki kod ljudi. Stoga autori pretpostavljaju da psi mogu biti neželjeni vektor u prijenosu MMTV-a ili sličnih virusa s miša na čovjeka.

Iako se radi o znanstvenoj hipotezi, neozbiljno je ignorirati takve preliminarne rezultate, posebno kada te rezultate objavljuje ozbiljna institucija.

Pas - nepotreban rizik?

U drugoj, mnogo opsežnijoj studiji, američki znanstvenici pod vodstvom Roba McConella s kalifornijskog sveučilišta, otkrili su da alergeni i endotoksini koje prenose psi znatno pogoršavaju kliničku sliku astme, bronhitisa i drugih alergijskih reakcija kod djece. Rezultate su prošlog mjeseca objavili u vrlo cijenjenom znanstvenom časopisu Environmental Health Perspectives (on-line: 29.08.2006.). Uočeno je da djeca s astmom i drugim smetnjama dišnog sustava mnogo teže podnose zagađenje zraka (i druge vrste respiratornih i alergijskih »iritacija«) ukoliko su u redovnom kontaktu sa psima. Pas kao kućni »ljubimac« predstavlja dodatno opterećenje u ukupnoj biološkoj kontaminaciji zraka (posebno onog zraka unutar kuća i domova) te tako pridonosi pogoršanom zdravstvenom stanju djece sklone respiratornim i alergijskim reakcijama.

Tako su psi, osim što predstavljaju opasnost za prolaznike na ulici, postali opasnost i za vlasnike unutar njihove kuće. Iako rizik nije velik, statistički se može očekivati, prema podacima iz navedenih studija, porast alergijskih i tumornih oboljenja kod onih ljudi koji drže pse u svojim kućama i stanovima (baš kao što se statistički bilježi porast ugriza pasa na otvorenim, javnim prostorima). Prema rezultatima navedenih znanstvenika - pas kao kućni ljubimac životni je stil relativno malog, ali prilično nepotrebnog rizika.

Kršćanska inicijativa »Pro scientia«