Temeljne riječi za ustanovu euharistije zabilježene su kod tri evanđelista (Matej, Marko i Luka) i kod svetog Pavla. One glase: »Ovo je moja krv, krv saveza, prolivena za mnoge!« (Mt 26, 28 i Mk 14, 24), odnosno: »Ova čaša je novi savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva!« (Lk 22, 20 i 1 Kor 11, 25). Euharistijom dominira ideja i stvarnost saveza. Euharistija je uronjena u savez, kao što i ispunjava savez.
Čovjek ima iskustva s ljudskim ugovorima, dogovorima, savezima. I čini to ozbiljno i naoko odgovorno. Međutim, njegovi savezi nisu uvijek vjerni i nisu do krvi ozbiljni i životni. Ovdje je riječ o savezu u krvi Kristovoj.
Savezi u Starome zavjetu
Prvi savez koji se spominje sklopljen je između Boga i pravednoga Noe, čovjeka koji je preživio opći potop i na njemu se nadogradila nova generacija čovječanstva. Bog je dao znak saveza. Bila je to duga na nebu, znak povezanosti neba i zemlje; garancija da Bog više neće uništiti zemlju.
Drugi je savez daleko dublje prisutan u životu jednog naroda. Riječ je o Abrahamu, praocu vjere, praroditelju židovskog naroda. S tim savezom povezano je obećanje da će Abraham baštiniti zemlju koja će mu biti od Boga određena (obećana zemlja, baština izabranog naroda) i drugo obećanje koje se tiče potomstva: bit će otac velikog naroda. Znak saveza bit će obrezanje svakog muškog djeteta. Obrezanje, kao znak obećanja i nade i danas prakticiraju pobožni Židovi.
Treći savez sklapa se sa cijelim narodom podno Sinaja preko jedinstvenog predstavnika i osloboditelja Mojsija. Narod ima iskustvo Boga koji je na njihovoj strani, koji ih je izveo iz zemlje Egipta, iz kuće ropstva. Dobro su osjetili da je to mogao samo Bog izvesti jer oni nisu bili dovoljno sposobni da to ostvare. Sloboda i hod prema obećanoj zemlji čisti je Božji dar. I Bog obećava da će i dalje ostati njihov, s njima, a od naroda očekuje poslušnost njegovu glasu, vršenje njegova zakona koji je izražen na poseban način u Dekalogu, u deset Božjih zapovijedi.
Kasnije će suci i kraljevi odnosno predstavnici naroda obnavljati ovaj sinajski savez i pozivati narod na vjernije slušanje Božjeg glasa.
Savez s Abrahamom i onaj na Sinaju potvrđeni su krvlju brojnih žrtvovanih i spaljenih životinja. Bili su to već savezi u krvi, ali one životinjske.
Iskustva vjernosti i nevjernosti
Proroci neprestano upozoravaju narod na vjernost Božjem glasu, na vjernost sklopljenom savezu. Čak savez s Bogom često uspoređuju sa slikom bračne veze muža i žene gdje je vjernost i pripadnost bitna u toj tajni. Bog se na tako dubok i bezuvjetan način predao svome narodu obećavajući mu svoju blizinu. Bog je vjeran, to je jedinstvena poruka proročkih riječi tijekom Staroga zavjeta.
Narod nije vjeran. On često odstupa od saveza. Zato se narod treba često sjetiti tog saveza i obnavljati vjernost želi li uistinu osjetiti sav blagoslov Božje blizine. Zato su ljudi često osjetili da su daleko od Boga, ili kako su to oni osjećali, da je Bog daleko od njih. Bili su to dani iskušenja, nevolja i stradanja. U takvim je trenucima Bog pohađao narod po prorocima koji će im vraćati nadu pozivajući ih na vjernost savezu.
Novi i vječni savez
Dok je savez ovisio o čovjeku, dotle je savez relativan, ugrožen nevjerama. Čežnja za sigurnošću, sretnim životom, životom bez opasnosti i u sređenim ekonomskim i političkim prilikama, čežnja za mirom povezana je sa čežnjom za onim Božjim poslanikom koji će tom narodu osigurati mir, potpuni mir, »šalom« na hebrejskom, puninu svih dobara koja od Boga dolaze. Onda to mora biti netko koji će uspjeti sklopiti savez koji više neće biti upitan, koji će trajati vječno. Čovjek to ne može jamčiti. Bog će poslati svoga Mesiju, Spasitelja. I on će sklopiti novi i vječni savez, kako su već davno navijestili osobito proroci Jeremija i Ezekijel. On će biti vez neba i zemlje, Boga i čovjeka.
Isus je došao ostvariti taj vez spasenja, ispuniti ljudska srca potpunim mirom. On jedini, Bog i čovjek u jednoj osobi, mogao je sklopiti savez koji traje. Učinit će to ljubavlju do kraja, do smrti na križu. Tu je sklopljen savez Boga i čovjeka, to je temelj svih blagoslova neba. A taj savez Crkva prepoznaje u euharistiji koja je ustanovljena na Posljednjoj večeri uz riječi o krvi saveza novoga i vječnoga. I te se riječi neprestano ponavljaju u svakoj euharistiji do kraja svijeta. To je savez vječnoga Boga koji je vjeran i čovjeka boli koji trpi i krv svoju prolijeva za svoje na žrtveniku križa u istoj osobi Isusa Krista iz Nazareta, rođenog od Djevice Marije. Zato je svaka sveta misa žrtva novoga i vječnoga saveza.
