Vjerovanje u čudesni utjecaj nekih stvari, pojava, životinja, određenih ljudi relativno je široka i rasprostranjena pojava i praksa - što je često praznovjerje. Odražava se na konkretnim primjerima vjerovanja u zlu kob petka 13 (u Grčkoj petka 17), prelaska crne mačke preko puta, slaganja kreveta uvijek na isti način, straha zahvaliti za lijek, vjere u posebnu moć životinja poput šišmiša ili kukaca poput pauka i mnogih, mnogih drugih. Temelj toj pojavi su strah i nesigurnost koji, na kraju, čovjeka zarobljavaju. Čovjek je nesiguran radi neizvjesnosti: niti zna sve, niti može sve, a niti zna što ga čeka. Radi toga se nerijetko rađa strah, i to zbog pogreške odnosno »kazne« ako se radi protivno uobičajenoga i uvriježenoga. Strah osobito, ako se smatra, da postoji usud koji sve određuje i svime ravna. Zato čovjek manje zna nego što je to uistinu tako jer se mora ravnati po masi »životno važnih pravila«. Mora ih uvijek imati na umu kako ne bi »kiksao«. Sve to rezultira zarobljavanjem u forme koje nisu namijenjene čovjeku. Osobito čovjeku kojega je Bog stvorio za slobodu i »hod« u njoj.

»Čari« praznovjerja potrebno je demitologizirati, svesti ih na naravnu razinu. O ponašanjima takve vrste potrebno je promišljati jer je to prvi korak u otkrivanju nelogičnosti koje ih često prate. Često i ne postoji nikakav magijski utjecaj, niti se olako smiju određene pojave smatrati transcendentalnim, jer mnoge su pojave sasvim naravne premda rijetke i nedovoljno poznate. Prvi je korak da se uvidi da su »prazna« te da sputavaju. Mi smo poduzeli taj prvi korak.

U ovoj eri globalizacije, kada je svaki identitet postao relativan, ni praznovjerje nije bolje prošlo. I ono je podleglo pravilu: Nije bitno odakle i zašto sve dok je zanimljivo i donosi profit!. Naravno, kao što i pretpostavljate, ciljamo na »Helloween« ili »Noć vještica« koja, navodno, polako postaje »dio naše hrvatske kulture«. Riječ je o prazniku s čisto poganskom pozadinom, barem u ovom kontekstu u kojem se medijski predstavlja. No kao i kod većine ostalih stvari, i ovdje je riječ o uglavnom komercijalnim svrhama. Tako npr. želite li saznati svoju sudbinu preko tarota, kristalne kugle, čitanjem iz dlana, jajeta i sličnim tehnikama kod »kvalificiranih« proricatelja - trebate dobro platiti. Tako i za proslavu Noći vještica treba kupiti prigodne potrepštine: ukrase (bundeve, lutke vještica i sl.), maske, svijeće... Postavlja se pitanje: Zar nam je takva »svetkovina« doista nedostajala? Kao da nisu dovoljni strah od prolaska ispod ljestava, petka trinaestog, crne mačke, nedostatka gumba na odjeći kad ugledamo dimnjačara, povjerenja u djetelinu s četiri lista i ostale amajlije za sreću te je potrebno uvesti još jedno praznovjerje da upotpuni ona dosada prihvaćena. Veći problem nastaje kod uvođenja Noći vještica u škole u sklopu nastave i u slične ustanove. Naime, profesori često s odobravanjem moraju govoriti, ali i organizirati »partyje« u povodu Helloweena, a roditelji su prisiljeni novčano sudjelovati i slati djecu na takve proslave. Iako to zasada ne izgleda alarmantno jer su takve proslave još uvijek lokalizirane, problem će postati ako za desetak godina kršćanski blagdan Svih svetih, ali i drugi blagdani budu istisnuti uvoznim poganskim tradicijama koje se dobro prodaju. Zato je važno zamijeniti stav »nije bitno što se slavi ako se ljudi vesele« stavom »budimo prokroativni« i čuvajmo vlastite kršćanske vrijednosti i blagdane.