»Zaštita Jadrana: nacionalna regulacija, regionalna suradnja, globalni okviri« - bila je tema javnog predavanja dr. Davora Vidasa, direktora Odjela za pomorstvo i pravo mora norveškog instituta »Fridtjof Nansen«, održanog nedavno na Tribini »Gornji grad« u Zagrebu. Vidas je predstavio svoj vrlo zanimljiv pogled na Jadran, »pogled iz Norveške, iz udaljene perspektive koja ponekad omogućuje cjelovitiji pregled«.
On ističe da je Hrvatska u svijetu postala prepoznatljiva upravo po Jadranu. U široj javnosti ona je »turistički hit«, dok je za uže krugove, one analitički orijentirane, Jadran područje velikog geostrateškog potencijala. Nakon ulaska Rumunjske i Bugarske u EU, njihove crnomorske luke postat će europske, dok će samo dvije obale ostati izvan Unije: norveška obala i istočna obala Jadrana. Od ukupno 8300 kilometara jadranske obalne crte, uračunavajući i brojne otoke, Hrvatskoj pripada oko 6200 kilometara, ili drugim riječima, oko 75 posto duljine cijele jadranske obale.
Zajedno sa Sredozemnim morem Jadransko more »trpi« vrlo intenzivan promet tankerima. Mapiranjem emisija sumpornog dioksida vrlo se dobro prikazuje relativna gustoća pomorskog prometa, koju je Vidas zorno prikazao odgovarajućim kartama. Prema tim podacima, Sredozemnim morem, koje predstavlja tek 1 posto površine svjetskih mora, plovi 30 posto svjetske trgovine, kao i više od četvrtine globalnog prometa naftom.
| Hrvatska treba proglasiti na Jadranu gospodarski pojas, a u hitnu primjenu uvesti ekološku komponentu kako bi primijenila nacionalnu jurisdikciju nad morem. |
S osloncem u današnjoj situaciji, Vidas razmatra perspektivu za budući razvoj oko koje se pojavljuju tri različite vizije razvoja transnacionalnih naftovodnih i transportnih projekata u Euroaziji. Tako se paneuropskom strategijom planira smanjenje ovisnosti o nafti iz Rusije i zemalja OPEC-a, pomoću diversifikacije opskrbe, uz naglasak na kaspijskoj nafti i kopnenim pravcima umjesto novih morskih. S druge je strane interes Rusije i njezina potreba za ekspanzijom tržišta, te pristupom dubokomorskim lukama. Konačno, američka vizija projektiranim naftovodima, od kojih su neki već ostvareni (naftovod BTC) želi omogućiti prekomorski izvoz kaspijske nafte, uz zaobilaženje područja Rusije i Irana. Svi navedeni strateški interesi sijeku se svojim pojedinim pravcima na karti Hrvatske! Dilema koja proizlazi iz tako specifičnog položaja Hrvatske jest: kako osigurati strateški položaj, potaknuti razvoj, a očuvati okoliš.
Stoga je potrebno koristiti globalno priznate mjere zaštite, uključujući i mogućnost da se Jadran proglasi osobito osjetljivim morem (PSSA). Time bi se pojačala zaštita Jadrana kroz aktivnosti Međunarodne pomorske organizacije. Vidas smatra da postoje dostatni uvjeti (ekološka posebnost, socio-ekonomski i znanstveni razlozi) da se takva inicijativa pokrene na regionalnoj razini. Dapače, koncept PSSA je postao svojevrsna »europska moda«, posebno nakon ekološke katastrofe izazvane potonućem tankera »Prestige« 2002. godine. Tako je, npr., Baltičko more nedavno proglašeno za PSSA, dok za Sredozemno more inicijativa nije niti pokrenuta (uglavnom zbog političke i prirodne heterogenosti tog područja). No, Vidas smatra da je moguće pokrenuti inicijativu za PSSA i u podregijama, upravo poput Jadranskog mora. Štoviše, Vidas je voditelj projekta (www.fni.no/projects/pssa_adriatic.html), u kojem je norveški institut »Nansen«, u suradnji s hrvatskim i norveškim institucijama, za potrebe hrvatskoga Ministarstva mora izradio studiju o proglašenju cijelog Jadranskog mora »osobito osjetljivim morem«.
Konačno, Vidas smatra da je Hrvatskoj potrebno proglasiti i gospodarski pojas, a u hitnu primjenu uvesti ekološku komponentu, kako bi primijenila nacionalnu jurisdikciju nad morem. On podsjeća da je Finska, koja upravo predsjeda EU-om, lani proglasila svoj gospodarski pojas u Baltičkom moru te da je Italija proglasila svoj ekološki pojas u Jadranu, čime će se ekološki incidenti vrlo vjerojatno pomaknuti prema hrvatskim obalama. Vidas drži da Hrvatska, koja ima 6200 kilometara dugu obalu, ima tako 6200 dobrih razloga da svoju obalu i more štiti svim raspoloživim pravnim mjerama. Te bi mjere, ističe Vidas, Hrvatska trebala donositi u okviru jadranske strategije - koja danas Hrvatskoj nedostaje, a koja bi u istom okviru ujedinila gospodarske, geostrateške, ekološke, demografske i druge parametre. Pritom Vidas naglašava izreku: »Ne određuje smjer vjetra pravac kojim plovimo, već to određuje naše postavljanje jedara.«
