U posljednju nedjelju liturgijske godine Crkva slavi svetkovinu »Gospodina našega Isusa Krista, Kralja svega stvorenja«, ističući tako središte i odredište kršćanskog življenja. Isusa su za vrijeme njegova zemnoga života mnogi htjeli zakraljiti, proglasiti zemaljskim kraljem. On sam pred rimskim namjesnikom izjavljuje da njegovo kraljevstvo nije »od ovoga svijeta«. (usp. Quas primas, Pio XI, 1925) Mnogi to ne razumiju. Ni onda, ni sada. Jedan naš suvremenik piše kako se mnoštvo ljudi ne napaja na vlastitu religioznu iskustvu, nego živi od primljena iskustva malobrojnih velikana, »koji kao zakladnici postaju posrednicima konkretnosti religioznog života«. Posrednicima vrijednosti Kraljevstva nebeskoga.

»Glasnik sam Velikoga Kralja!« Bio je to, kako životopisci prenose, prepoznatljiv identitet sv. Franje Asiškoga. Uvjerljivost tih iskustvenih riječi popratilo je i vidljivo utisnuće slike Raspetoga, pečat čistoće evanđeoskog razumijevanja, postajući tako stvarni zakladnik konkretnosti religioznog života.

On, i toliki drugi u bogatoj plejadi svetačke prepoznatljivosti, otkrili su knjigu Života kod onih kod kojih je ljudi ne očekuju. Kod malenih, izruganih, prezrenih, isključenih iz duha ovoga svijeta, kod siromaha. Oni su ih naučili vrsnoćom razumijevati ono što su smatrali da spoznaju čitajući. Odveli su ih u dom kraljevstva o kojem Isus govori. Bili su to plodni raskidi prijašnjih navada, konkretni i zbiljni, koji su im pokazali kako čovjek ne živi od propadljive sebičnjačke sigurnosti, nego od nutarnjega smisla. Od suglasja s Riječju iz knjige Života.

Svako vrijeme ima svoje teoretičare. Premalo je iskustvenih zakladnika vjere koji prelaze pragove darovane slutnje. Premalo je onih koji u buci riječi, na vjetrometini ovoga svijeta, uspiju stvoriti šutnju za Riječ koja svojom svjetlošću guta sjene i ništi nepravedno nametnute maske onima na rubu života. Onima koji potresnom oštrinom pravednosti puštaju krik klicanja Kralju svega stvorenja. Oni su na rubu. Na ljudskim raskrižjima, ispruženim dlanom, mole mrvice dobrote. Većina se pretvara kako ih ne vidi i ne čuje. Rijetki razumiju. Samo neki, s raskošnom ljepotom duše, postaju zakladnicima konkretnosti religioznog života...

Potresnom oštrinom pravednosti puštati krik klicanja Kralju svega stvorenja. Rijetki razumiju. Samo neki, s raskošnom ljepotom duše, postaju zakladnicima konkretnosti religioznog života...