U Taizéu često slušamo mlade s južnih kontinenata kako nam govore o teškome stanju u svojim zemljama, i to posebice zbog sve većega raskoraka između bogatih i siromašnih. Čude se također kad iz razgovora s Europljanima doznaju da i u Europi ima siromašnih koji pate od svih svrsta isključenosti. Među tim mladima ima i onih koji doživljavaju svakodnevno nasilje, a iz grube smrti brata Rogera doznaju da se nasilje nije zaustavilo ni pred vratima naše Crkve Pomirenja... Ta se stvarnost ne može nijekati. Bilo bi to preolako, kao što tvrdi prorok Jeremija: »Oni olako liječe ranu naroda moga, vičući: 'Mir! Mir!' Ali mira nema« (Jr 6, 14). Već od prvih godina naše zajednice neka su braća pošla dijeliti sudbinu s najsiromašnijima. Tako već više od trideset godina braća žive u Bangladešu, gdje vlada golemo siromaštvo. Ali, začudo, kod tih siromaha postoji i zadivljujuća radost. Naša braća, istina, donose i malo pomoći najsiromašnijima. Ali više od materijalne pomoći oni cijene život uzajamne solidarnosti. Primamo mnogo najsiromašnijih! I o svemu nas tome tamošnja braća izvješćuju u Taizé.
Jednoga je dana Isus izgovorio ove neobične riječi: »Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mit, nego mač« (Mt 10, 34). Krist, dakako, donosi mir, ali to nije lak i površan mir. To je mir drukčije naravi, mir srca koji se stječe kušnjama i borbama: »Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje« (Iv 14, 27).
Mir što ga Isus donosi može promijeniti srca i preobraziti svijet. Kad Marija i Josip dođoše prikazati dijete Isusa u Hramu, starac Šimun reče: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, u miru.« Shvatio je da Isus donosi mir srca. Ali i Mariji reče ove jake riječi: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« (Lk 2, 34-35). Mir Kristov razotkriva tajne srdaca i poziva ljude da se opredijele. A to može biti bolno. Isusove riječi rasvjetljuju ljudsko srce isto onako kako će Marijinu dušu probosti »mač«. Ona je sačuvala povjerenje u Isusa premda se činilo da je ono podno križa bilo ranjeno i stavljeno na kušnju.
Isus je za života ozdravljao bolesnike. Ali rane nije liječio olako, jer Evanđelje govori da »on slabosti naše uze i boli ponese« (Mt 8, 17). Kršćani su pozvani slijediti njegov primjer te vlastitim životom i molitvom potvrđivati kako se te rane nose. Jedne večeri Isus pozove učenike na lađu. Nasta žestok vihor, ali tada, usred noćne oluje, učenike iznenadi »velika utiha«, mir srca (Mt 8, 26).
(Preveo S. T.)
