Oko kapele sv. Jurja na podsljemenskom brežuljku Sveti Juraj ili Đurđevčak nalazilo se najveće zagrebačko groblje. Na njega su preneseni posmrtni ostatci s groblja koje se prostiralo do crkve sv. Katarine na Gradecu. Izgradnjom Mirogoja g. 1876. tamo je premještena glavnina posmrtnih ostataka s Jurjevskoga groblja (i ostatci Ljudevita Gaja).
Prvobitna drvena crkvica sv. Jurja s grobljem i malim kapucinskim samostanom »Kod kestena« spominje se g. 1377. zajedno s »Poljskim vratima« na kraju današnje Opatičke ulice i najkraćem putu za Medvedgrad. Godine 1729. izgrađena je zidana kapela sv. Jurja s kriptom, a 1826. prošireno je groblje na okolne vinograde. Arhitekt Bartol Felbinger izradio je ulazni trijem u groblje i obnovio kapelu. Do g. 1906. prostor je uređen u »Jurjevski perivoj« (danas »Perivoj srpanjskih žrtava« na spomen žrtvama protumađarskih prosvjeda na Markovu trgu 29. srpnja 1845.).
Godinama je jednobrodna kapela sv. Jurja s polukružnim svetištem, pročelnim zvonikom i pjevalištem bila zapuštena. Zahvaljujući župniku župe sv. Marka na Gornjem gradu mons. Franji Prstecu, do 2015. crkvice je obnovljena pod nadzorom restauratora, a posvetnu misu služio je 23. travnja te godine biskup Ivan Šaško. Obnovom su elektrificirana zvona, izvršena je drenaža terena, obavljeni su zidarski i fasaderski radovi, sanirano je krovište i krov.
Postavljene su klupe, rad majstora Igora Bešanića iz župe Varaždinskih Toplica, koje je radio po nacrtu Ivana Meštrovića. Drveni zlatni retabl lisnatih motiva, na koji je postavljena slika sv. Jurja (rad pučkoga majstora od prije stotinjak godina), oltarna menza, ambon i stolice okolo oltara rad je majstorske obitelji Gojnik. Mise su na blagdan sv. Jurja 23. travnja.
