Riječ je o studiji, prvoj takvoj kod nas, nastaloj u okviru znanstvenog projekta "Vjeronauk u hrvatskom školskom sustavu. Empirijsko istraživanje na području Zagrebačke nadbiskupije" koji je proveden 2008. godine u 130 škola iz 7 županija na području Zagrebačke nadbiskupije prije uspostave Sisačke i Bjelovarsko-križevačke biskupije.

U istraživanju su sudjelovale dvije različite skupine ispitanika. Prvu su skupinu činili nastavnici vjeronaučne nastave, a drugu skupinu 995 učenika završnih razreda (3. ili 4. razred) u 65 srednjih škola. Iako se potreba za empirijskim istraživanjima o vjeronauku u školi zamjećuje već duže vrijeme, dosad takva istraživanja nisu provedena u Republici Hrvatskoj.

Osnovni sadržaj knjige čine rezultati toga istraživanja i njihova interpretacija. Znanstveno objektivno i argumentirano pokazano je da je konfesionalnom vjeronauku opravdano mjesto u školskom sustavu iz osobnih, religioznih i kulturoloških razloga te da su školski vjeronauk i vjeroučitelj bitne i neporecive sastavnice odgojno-obrazovne i vrijednosno orijentirane škole...

Prvi dio se bavi vjeronaukom u školskom sustavu, u drugom se promišlja o identitetu vjeroučitelja, a u trećemu o pedagoško-didaktičko-sadržajnoj impostaciji vjeronauka u školi.

Radovi prezentirani u studiji dokazuju da hrvatska religijska pedagogija i katehetika oduvijek po vrsnoći stoji rame uz rame s europskom te da su empirijska istraživanja neizostavna za razvoj religijskopedagoške i katehetske znanosti tj. školskog vjeronauka i kateheze.

Studija je izazov Crkvi jer je potiče da s još većom ozbiljnošću i zauzetošću nastavi ulagati u vjeronauk kao školski predmet te u inicijalno i trajno obrazovanje vjeroučitelja. S druge strane, izazov je i za školu, želi li promicati cjelovit razvoj učenika.