 |
|
Nema riječi kojima bi se mogla opisati tri pastoralna pohoda, tri koraka »s ove strane Jadrana« Ivana Pavla II. u »ljubljenu i plemenitu« zemlju Hrvatsku. Slaven Slavenima? Katolik katolicima? Ili nešto treće? Odakle ta ljubav? Zato što su Hrvati doselili iz njegove domovine - »bijele Hrvatske«? O toj ljubavi vjerojatno nema smisla tako razmišljati: ona je nesebična, bespridržajna, ljubav vrhovnog pastira Katoličke Crkve prema junačkome stadu koje je izdržalo »žegu dana i hladnoću noći«. Izdržalo ono što je izdržao i njegov narod - represalije komunizma koji je stalno prijetio narodu, vjeri, Crkvi.
Prvi put je došao 10. i 11. rujna 1994, još u ratu, kada su nas drugi zaobilazili u širokome luku. Zagrlila ga je cijela Hrvatska - gotovo milijun vjernika - koja se slila na zagrebački hipodrom, a Papa je pozvao na zajedništvo, na opraštanje i promicanje kulture mira.
U zemlji koja je krvarila, u zemlji koja je još vidala rane, hrabro je rekao svima - ljudima na vlasti, svećenicima, svim vjernicima, mladima: morate biti prvi u opraštanju. Kultura mira »ne odbacuje zdravo domoljublje, ali ga drži daleko od nacionalističkih pretjerivanja i isključivosti«.
|
|
|
|
|
 |
