Iz evanđelja današnje nedjelje doslovno progovara patnja: toliki bolesni i opsjednuti, toliko bijede i nevolje. Isus ima očito pune ruke posla. Čak i u krugu njegovih učenika potrebna je njegova iscjeliteljska moć. Petrova punica leži u groznici, u tadašnje vrijeme bolesti koja je bila opasna za život. Nije bilo lijekova, bolesnik je bio prikovan za krevet grčeći se u bolima. Ljudima je bilo teško objasniti zašto je netko bolestan pa su stoga bolest dovodili u vezu s demonima. Isus intervenira, iskorjenjuje zlo, istjeruje demone, liječi i izbavlja ljude i ublažuje njihovu bijedu. Onime što on čini u današnjem evanđelju, može nam dati tri savjeta za naš osobni put kako da ga nasljedujemo.

Isus liječi Petrovu punicu i djeluje ozdraviteljski najprije u krugu svojih najbližih prijatelja. Mi smo pozvani da ublažujemo nevolju i jad i donosimo ljudima Isusovo spasenje, ali ne u velikim problemima svijeta već u ophođenju s onima koji su nam najbliži - u obitelji, školi, u krugu prijatelja, na radnom mjestu. Naš život mora uprisutnjivati izlječiteljsku i osloboditeljsku poruku evanđelja. Lijepa riječ, pružena ruka, nekoliko poklonjenih minuta za razgovor našim najbližima, to mora biti naš prvi korak.

Međutim, Isus se ne ograničava u svom spasenjskom djelovanju samo na krug svojih učenika i prijatelja. On ozdravlja sve koji k njemu dolaze, u čitavoj Galileji istjeruje zloduhe. Mi smo njegovi učenici. Svima nama poručuje: »Idite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje!« Po kršenju i potvrdi pozvani smo da iscjeliteljski djelujemo ne samo u našem najužem životnom prostoru. Moramo se odvažiti svoju vjeru učiniti vidljivom i djelotvornom i izvan kruga nama bliskih osoba. U odnosu prema strancima, doseljenicima, beskućnicima, odbačenima.

Prije nego će poći u obližnja sela da propovijeda, Isus se povlači u osamu, uzima si vremena da razgovara s Ocem, da moli. Traži samoću i u tišini, iz razgovora s Ocem crpe snagu. I mi trebamo trenutke osame, časove u kojima ćemo se vraćati na korijene. Kršćanin mora biti mistik, čovjek ukorijenjen u Bogu, u molitvi povezan s njime kako bi mogao u svijetu biti svjedok i oruđe Božjega ozdraviteljskog djelovanja. Današnje evanđelje nam pokazuje što nam je potrebno za život: snaga iz tišine, osjetljivost za najbliže, otvorenost prema svijetu. Ako ćemo se po tome ravnati, naš će život uspjeti.

Josip Koprek