»Noćni brodovi« - melodrama; redatelj: Igor Mirković; glume: Ana Karić, Radko Polič, Bogdan Diklić, Lana Barić, Pero Kvrgić.

Prvi cjelovečernji igrani film autora dokumentaraca i nekadašnjega televizijskoga novinara Igora Mirkovića »Noćni brodovi« temelji se na drami Elvisa Bošnjaka s kojim je napisao scenarij. To je spoj melodrame i filma ceste, a riječ je o ljudima treće dobi, umirovljenicima u staračkom domu, kojima se još može dogoditi ljubav i mogu se osjećati kao tinejdžeri. To je, istina, posljednja ljubav u životu, ali se događa iznenada i pamti kao i prva ljubav. S obzirom na takvu tematiku, to je doista rijedak film. Sniman je u Zagrebu, Rijeci i okolici Đurđevca. Ističe se odlična fotografija Silvestra Kolbasa i izvrsna ilustrativna glazba Tamare Obrovac koja prožima cijeli film, te završna pjesma skupine »Meritas«.

Nekoliko epizodnih situacija u staračkom domu oslikava ozračje i karaktere njegovih stanovnika - neke dirljivo, neke duhovito. Taj je dio prilično zanimljiv, ali scenaristički i posebice dramaturški problemi nastaju kada počne film ceste, putovanje dvoje glavnih likova prema moru. Zbog poprilične površnosti pa čak i banalnosti, najbolje je da gledatelji ne očekuju jasan uzročno-posljedični narativni slijed.

Helena upoznaje Jakova, nekadašnjeg saksofonista na brodovima, kada on dolazi u dom i podsjeti je na njezinu prvu ljubav, mladića koji ju je uzalud čekao da se zajedno ukrcaju na brod. Jakov i Helena nisu se zaljubili na prvi pogled, ali je naklonost rasla. Odlučili su pobjeći iz doma, željni još jednom osjetiti život i slobodu. No to je u biti Jakovljev bijeg od bolesti i Helenina potraga za davnom ljubavlju, ali i zabrinutost za Jakova...