Zagrebačku katedralu ispunili su u srijedu 10. veljače brojni štovatelji bl. Alojzija Stepinca, okupivši se oko njegova groba kako bi euharistijskim slavljem proslavili 50 godina od njegove blažene smrti. Svečano euharistijsko slavlje u zajedništvu s apostolskim nuncijem Mariom Robertom Cassarijem, kotorskim biskupom Ilijom Janjićem, sisačkim biskupom Vladom Košićem, pomoćnim zagrebačkim biskupima Valentinom Pozaićem i Ivanom Šaškom te dvjestotinjak svećenika predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

"Pola je stoljeća prošlo od trenutka kada je zrno, dozrelo u patnji, noseći snagu života, palo na zemlju i suočilo se sa zemaljskim umiranjem. Pola je stoljeća proteklo od svete smrti u koju je uraslo mnoštvo molitava u našoj Domovini i diljem svijeta. Pola je stoljeća rasta plodova koji su dali da preživimo i kada se činilo da je pustinja previše snažna i da je nada ugušena", rekao je na početku homilije kardinal Bozanić zaključivši kako je proteklo stoljeće u hrvatskom narodu obilježeno životom i smrću bl. Alojzija Stepinca. "U prvome je dijelu toga stoljeća Božji Duh ostavio svoj trag po zemaljskomu djelovanju dragoga nam Pastira, a u drugome je dijelu taj isti Duh desetljeća ispunio odjekom življene svetosti u vjeri Crkve. Božje je to vrijeme koje je ostalo prepoznatljivo u Stepinčevu liku".

"Uistinu, o ovoj jubilarnoj obljetnici smrti blaženoga Alojzija lakše dohvaćamo baštinu i vrijednost nadvremenskoga. Nije li čudesno i divno da netko – protiv koga su se dizali i nizali sustavi da mu zatru spomen; da ga prikažu u lažnome povijesnom svjetlu; da ga ubroje među zločince – i dalje ostaje sjajan u Istini kojoj je služio?", istaknuo je zagrebački nadbiskup dodavši kako je blaženik svim vjernicima kao dar ostavio pouzdanje u Boga i kršćansku nadu.

"Postoje vrijednosti od kojih se ne može odstupiti, jer se ne može zanijekati istina. Ako se to dogodi, život ostaje bez smisla, a življenje bez radosti. Vjernost Istini zbunjivala je neprijatelje, ljutila ih i bila pokretačem novih neistina. Blaženi Kardinal je to znao i upravo zbog toga nije dopuštao da se umnaža mržnja, da postane sastavnim dijelom ljudskih suodnosa. Prihvatio je patnju koja ga je pročistila; ali ne samo njega, nego i vjernike kojima je bio pastir", dodao je kardinal Bozanić te naglasio kako je bl. Alojzije sačuvao zajedništvo Crkve ne samo u njezinoj povezanosti s Petrovim nasljednikom, nego i u svećeničkome zajedništvu te zajedništvu vjernika koji su u njegovu umiranju imali oslonac za življenje evanđelja u krilu Crkve.

"Ovdje, pokraj Blaženikova groba, roditelji su pronalazili snagu za odgoj svoje djece u kršćanskome duhu; supružnici za uzajamnu ljubav; mladi za nove i hrabre korake u životu. Ovdje, u Stepinčevoj katedrali, ostala je sačuvana, iako budno motrena, slobodna riječ koju su ljudi osjećali da im pripada. Ovdje, pod okriljem Crkve, dolazi se čuti riječ, usklađenu s istinom koju je Bog usadio u čovjeka. Ovdje je uvijek tinjala i budila se vjera u pravedne zahtjeve za slobodom svakoga naroda, a posebno hrvatskoga, koji se i u našemu vremenu treba vraćati pred Stepinčev lik, tražeći što je danas poziv koji nam Bog povjerava. Ovdje se iskreni hrvatski vjernik u najtežim trenutcima pitao: Kako dalje; kamo nam je ići? Imao je i ima odgovor pred sobom od kojega može živjeti svako društvo, otvoreno istini o ljudskome postojanju", rekao je kardinal Bozanić govoreći o brojnim okupljanjima vjernika u zagrebačkoj katedrali oko Stepinčeva groba.

Zagrebački je nadbiskup podsjetio kako je bl. Alojzije svakome čovjeku u baštinu predao i govor čiste savjesti kao sveto mjesto susreta Boga i čovjeka, kao nepovredivi prostor odlučivanja i djelovanja, nepodvrgnut hirovima trenutka. "Ovaj grob kao Crkva ne smijemo zaobići i promatrati samo kao puko sjećanje na veličinu Božjega djela. Memorija svetosti nas pita: Crkvo, gdje si danas? Božji narode, gdje je tvoja molitva? Svećenici, vjernici, gdje je vaše zajedništvo, usmjerenost prema Bogu, spremnost na vjernost? Crkvo, jesi li svjedokinja ljubavi prema bližnjima? Crkvo zagrebačka, Crkvo u Hrvatskoj, gdje je tvoj odaziv na Božje pozive mladima da budu svećenici, redovnici i redovnice? Kršćani, gdje je vaša kultura u svakidašnjici? Znanstvenici, zalažete li se za vrijednosti koje donose radost ljudskoj duši i otkrivaju pogled vječnosti? Obitelji, jeste li zaboravile otvorenost životu i odgoj svoje djece? Političari, gospodarstvenici, pitate li se od čega se ne smije odstupiti? Katolici zastupnici u Hrvatskom saboru, kada ste tražili odgovor od svoga Blaženika?", zapitao je sve vjernike kardinal Bozanić rekavši kako i pedeset godina nakon svoje smrti blaženi Alojzije još jasnije naviješta Radosnu vijest i upućuje kako je treba živjeti. "Kažem 'još jasnije', jer se nataložena ideološka prašina teže može uskovitlati, a istodobno lakše se je može i otpuhnuti dahom Duha istine".

"Koliko se toga dogodilo u Crkvi i Domovini od trenutka kada je u ovoj prvostolnici dočekan lijes s tijelom pokojnoga kardinala! Koliko je riječi o njemu izgovoreno; koliko svećenika i vjernika ispitivano što o njemu misle i za koga ga drže; koliko je osuda izlistano pod sjenom spomena njegova imena; koliko je truda uloženo da ga se ocrni među hrvatskim ljudima i diljem svijeta, ali i koliko je molitava njemu upućeno? Tko je tada mogao misliti da će na ovome grobu klečati Petrovi nasljednici; da će se kroz urlik mržnje i govor o zločincu probiti blagi glas svetosti; da ćemo smjeti biti i javno ponosni na svoga mučenika?", zapitao se kardinal Bozanić zaključivši kako to nije ljudsko djelo već ono Božje.

Kardinal je pozvao vjernike da u jubilarnoj godini s još većim žarom mole za proglašenje svetim blaženoga Alojzija kako bi ga mogli još predanije slijediti i uteći se njegovom moćnom zagovoru u životnim potrebama. (ms, gk)