U organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu i Glasa Koncila održano je u ponedjeljak 22. veljače u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu, na početku duhovnih vježba za svećenike Vrhbosanske nadbiskupije, predstavljanje zbornika »Kardinal Alojzije Stepinac – svjedok vremena i vizionar za treće tisućljeće«.

U nazočnosti vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića i pomoćnoga biskupa vrhbosanskog Pere Sudara, nakon uvodne pjesme Ane Babić, nazočne je pozdravio rektor Katoličkog bogoslovnog fakulteta prof. dr. Pavao Jurišić, istaknuvši aktualnost govora o bl. Alojziju Stepincu te doprinos zbornika koji plod znanstvenoga skupa u Lepoglavi 5. prosinca 2008. godine.

O zborniku su govorili prof. dr. Željko Horvatić, prof. dr. Josip Jurčević, Jasna Pavelić-Jureško te direktor Glasa Koncila Nedjeljko Pintarić.

Govoreći o pravnom značenju revidiranja montiranog sudskog procesa protiv nadbiskupa Stepinca, što je ujedno i plod lepoglavskog skupa, prof. dr. Željko Horvatić je istaknuo da se ne radi o rehabilitaciji, niti obnovi procesa, nego o mogućnosti da se sudski ponište one presude do kojih je došlo zbog politički motiviranih djela i zloporabom političke moći.

"Što nema u spisima, ne postoji. Ono što je u spisima kao da jest, da postoji, da je istina. Spis treba ukloniti dostojanstveno, a može ga ukinuti sudbena vlast", rekao je dr. Horvatić podsjetivši da na svjetskoj razini netko ne mora poznavati kakva je bila komunistička vlast koja je izvodila montirani proces protiv Crkve te može smatrati da je na takav sud imala pravo. "Neka se ispravi nepravda kako ne bi propao svijet", rekao je nadalje dr. Horvatić pojasnivši da je zbog toga otvorena mogućnost revizija koja će trajati "ad infinitum" i tu priliku ne treba propustiti, jer kao što ne zastarijevaju ratni zločini, tako ne može zastarjeti niti juridički zločin jer je bio obračun jedne ideologije sa zagrebačkim nadbiskupom Stepincem i Katoličkom Crkvom u Hrvatskoj.

Povjesničar prof. dr. Josip Jurčević je podsjetio kako je sve što se za vrijeme komunizma pojavilo u medijima i na području obrazovanja o Stepincu bilo negativno te da je to ostavilo duboke tragove u mentalitetu, ne samo kod onih koji su podržavali tu ideologiju nego i kod novih generacija koje su prihvaćale stvorenu iskrivljenu sliku. Rekavši da i zadnjih 20 godina prevladavaju stereotipi istaknuo je važnost govora o Stepincu i uokvirivanju osnovnih oblika što je značio Stepinac u svom vremenu i kako je postupao u svim situacijama vjerskog, društvenog i javnog života te što znači danas u simboličkom i identitentskom smislu.

Istaknuvši zahtjevnost najtežeg razdoblja u svjetskoj i hrvatskoj povijesti u razdoblju od 1934. do 1946. godine, kada su na vrhuncu svoje moći bile tri vrste totalitarizma i kada je bilo pogibeljno u javnom životu govoriti bilo što je bilo plemenito, što se suprotstavljalo sustavima, dr. Jurčević je ocijenio Stepinčevo djelovanje i postupanje besprijekornim jer je bio na strani svih koji su bili ugroženi i suprotstavljao se zlu o čemu su brojni svjedoci davali iskaze.

"U svijetu je bilo malo onih koji su se odlučili tako postupati. Neki su odabrali šutnju ili čekanje da oluja prođe. Stepinac se cijelim svojim bićem stavio na stranu pravde i istine", kazao je dr. Jurčević istaknuvši da je javna vjernička percepcija o njemu ostala nepoljuljana ali da rasprave o Stepincu često idu u pogrješnom smjeru jer ga se ne promatra kao čovjeka vrhunskih načela i žrtvu sustava nego se ističu tzv. negativnosti.

Jedna od urednica zbornika i glavnih pokretača lepoglavskoga simpozija Jasna Pavelić-Jureško podsjetila je da se vizionarske Stepinčeve misli koje je provodio u svojem životu podudaraju sa stavovima suvremenih papa te je stoga, kako i naslov zbornika naznačuje, Stepinac i "vizionar za treće tisućljeće". Predstavivši autore i sadržaje članaka u zborniku urednica Pavelić-Jureško je istaknula kako je "rasvjetljavanje uloge zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca u ratnom vremenu i vremenu komunističke Jugoslavije u zborniku bitno za upoznavanje međunarodne javnosti i s ulogom Katoličke Crkve, ali i s pravim problemima u teškoj povijesti Hrvatske u 20. stoljeću, o kojima se premalo zna, ili se poznaju u iskrivljenome svjetlu".

Rekavši da je kardinal Stepinac bio vrlo aktivan sudionik i osobnost koja je donosila, na istaknutom mjestu, a u vrlo tijesnim i opasnim prilikama, odluke kako se držati u skladu ne samo s formalnim moralom ili zakonitošću, nego s najdubljom ljudskom savješću, Pavelić-Jureško je zaključila da je blaženi Alojzije Stepinac moralna vertikala hrvatskog naroda koja određuje hrvatsku nacionalnu svijest te da bi "revizija procesa bio čin povijesnog čišćenja savjesti svih sastavnica hrvatskog društva onoga razdoblja, ali i danas".

Direktor Glasa Koncila Nedjeljko Pintarić istaknuo je značenje objavljivanja dvaju zbornika o Stepincu tijekom 2009. godine u nakladi Glasa Koncila - »Kardinal Alojzije Stepinac – svjedok vremena i vizionar za treće tisućljeće« i »Kardinal Stepinac - svjedok Istine« te njihovu važnost i doprinos hrvatskih i međunarodnih povjesničara u širenju istine o Stepincu i upoznavanju svetačkog lika zagrebačkoga nadbiskupa o kojem se ipak u posljednje vrijeme počinje pisati sukladno relevantnim povijesnim izvorima, i tako demantirati manipulirane povijesne stereotipe. (np, gk)